Promjene kože skrotuma i penisa primarno dijagnosticira i zbrinjava dermatolog, a tek ukoliko je potrebna kirurška intervencija, takva promjena zahtijeva urološko (kirurško) liječenje.

Iako koža, kao najveći organ ljudskog tijela, pripada primarno u interesno područje dermatologije, u nekim rjeđim stanjima se dermatologija i urologija isprepliću. To je slučaj redovito kada postoji kožna promjena koja zahtijeva kiruršku intervenciju, a nalazi se na koži spolovila. Pri tome se najčešće radi o muškom spolovilu odnosno koži penisa ili skortuma (mošnje).
Kod promjena skrotuma bitno je razlikovati nalazi li se promjena na skrotumu (dakle, na koži) ili unutar skrotuma (dakle, na testisu – sjemeniku ili epididimisu – pasjemeniku). Promjene kože skrotuma i penisa primarno dijagnosticira i zbrinjava dermatolog, a tek ukoliko je potrebna kirurška intervencija, takva promjena zahtijeva urološko (kirurško) liječenje. Jedno od takvih stanja je aterom skrotuma.
Koža, bilo gdje na tijelu, sadržava svoje žlijezde. Ovdje primarno mislimo na žlijezde lojnice. Kožne žlijezde su mnogobrojne i mikroskopske, a svoje produkte izlučuju kroz sitne izvodne kanaliće na površinu kože. Zadatak žlijezda lojnica je da održavaju određeni protektivni stupanj masnoće na površini kože. Nastane li određeni poremećaj u sekreciji žlijezde lojnice, konzistenciji njezinog ekskreta ili na prohodnosti samog izvodnog kanalića, žlijezda lojnica će se „začepiti“. Tako će se njezin ekskret gomilati i povećavati samu žlijezdu čineći ju, tako promijenjenom, makroskopski vidljivom.
Dakle, aterom skortuma (začepljena žlijezda lojnica) vidi se na koži skrotuma (češće) ili penisa (rjeđe) kao žuta, okrugla, pomična i bezbolna tvorba različite veličine – od vel. zrna prosa, preko zrna graška do veličine oraha. Takvi ateromi mogu postojati kao solitarni (samo jedan) ili multipli (više njih istodobno), a u ekstremnim slučajevima i gotovo čitav skrotum može biti njima prekriven. Aterom, odnosno nakupljeni loj, se može inficirati i onda, inače bezbolni aterom, postaje jače izražen s okolnim crvenilom i bolan. Vrlo rijetko može se pojaviti i manja povišena temperatura.
Ukoliko je aterom neinficiran (dakle, bezbolan i bez okolnog crvenila) kirurška terapija se sastoji u eksciziji – odstranjenje ateroma u cijelosti zajedno s njegovom kapsulom i minimalnim okolnim zdravim tkivom. U suprotnom, radi li se o inflamiranom ateromu (osobito ako je veći), potrebna je najprije incizija – kirurško otvaranje ateroma i evakuacija zagnojenog sekreta (loja) žlijezde uz antibiotsku terapiju. Po sanaciji akutne faze upale i evakuaciji gnojnog sadržaja mjesto incizije može zacijeliti ožiljkom. U tavom ožiljku može se ponovo razviti aterom (iz ostataka neodstranjenje lojnice), a tada je ponovo (ali sada u neinficiranom mediju) potrebna ekscizija.
Na kraju još jednom napominjem – potrebno je razlučiti radi li se o promjeni na koži skrotuma ili unutar skrotuma, na njegovu sadržaju – dakle, na testisu! Promjene na testisu svakako su primarno u domeni urologa, a promjene kože skrotuma – dermatologa.