Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Latinski naziv enuresis se odnosi na nevoljno i nekontrolirano mokrenje koje se gotovo redovito dešava u djece i noću pa se potpunije i ispravnije naziva enuresis nocturna dok je pojava nevoljnoig mokrenja danju (enuresis diurna) daleko rjeđa. Sama pojava enureze najčešće spontano nestaje nakon treće godine života kada djeca polako odbacuju pelene, ali čak i oko 15% djece u normalnom razvoju (češće dječaci) doživljavaju povremene epizode enureze i u petoj godini života. Štoviše, ta se pojava može susresti i u 5% djece starije od deset godina, ali načelno se enurezom smatra pojava nekontroliranog noćnog mokrenja nakon treće godine života. U vrijeme polaska u školu 90% djece ima potpuno uspostavljenu noćnu i dnevnu kontrolu mokrenja. Primarna enureza je stanje u kojem dijete nije ostvarilo noćnu kontrolu mokrenja nakon treće godine života. Ukoliko je to postignuto, i noćna suhoća je trajala barem šest mjeseci u kontinuitetu, a potom se ponovo javila enureza (to može biti i par godina kasnije) tada govorimo o sekundarnoj enurezi.

Sam problem enureze nije primarno urološki i tek manje od 1% djece s enurezom ima i neku urološku bolest. Pa ipak nerijetko se zabrinuti roditelji najprije javljaju (ili budu upućeni) urologu, obzirom da se radi o poteškoćama s mokrenjem, a prava adresa je pedijatar – nefrolog. S urološkog aspekta, potrebna je detaljna anamneza, fizikalni pregled djeteta s fokusom na razvoj primjeren dobi i isključenje uroinfekcije. Ukoliko je to sve uredno daljnja radiološka ispitivanja ili uretrocistoskopija nisu potrebni.

Više teorija pokušava uzročno objasniti pojavu enureze, ali niti jedna od postavljenih hipoteza ne može objasniti sve slučajeve i podvarijante ove neželjene pojave u sazdrijevanju djetetovih funkcija. Nekad se vjerovalo da je enureza posljedica psihičkih promjena, a danas se smatra upravo obratno. Najvjerojatnije je enureza uzrokovana nesrazmjerom između noćnog stvaranja mokraće i funkcionalnog kapaciteta mokraćnog mjehura, što je obično udruženo i sa čvrstim snom djeteta. Svakako je više faktora upleteno u etiologiju enureze odnosno procesom maturacije (sazrijevanja) funkcija mokraćnog mjehura, ali i centralnog nervnog sustava. Češće se enureza viđa u djece čiji su roditelji (jedan ili oba) imala neki oblik enureze.  Nevoljno i nekontrolirano izmokravanje je naglo brzo i potpuno, a dijete se najčešće ne budi već mirno nastavlja spavati.

Kako je već rečeno, dječji nefrolog je prava adresa za dijagnostiku i terapijsko djelovanje. Danas se smatra kako liječenje djeteta koje pati od enureze ne treba započinjati prije pete godine starosti što mnoge roditelje čini prilično nezadovoljnima i nedovoljno strpljivima. Danas se pribjegava metodama liječenja kao što su „škola mokrenja“ uz pomoć raznih tzv. alarm-aparata koji su zapravo razne podvrste senzora za vlagu. Terapija dezmopresinom, koji se primjenjuje navečer prije spavanja, djeluje kao nadomjestak smanjenog izlučivanja te tako reducira noćno stvaranje mokraće. Najveći problem je da su nakon prestanka terapije česti recidivi i da samo oko 30% djece dugotrajno u potpunosti postane suho bez terapije. Stoga se danas pokušava postepeno smanjivanje doze lijeka kako bi se smanjio broj recidiva i postigla trajna suhoća nakon potpunog ukidanja terapije dezmopresinom. U 95% djece se enureza više ne viđa nakon navršene petnaeste godine života.