U posljednje vrijeme mnogo se priča o nezapamćenim vrućinama. Koliko su nezapamćene ne znam pouzdano jer nas sjećanje starijih često demantira u pogledu pridjeva „nezapamćene“. U svakom slučaju, idealna temperatura okoline za fiziološko funkcioniranje ljudskog tijela je oko 20-22°C. Možemo reći da je ovo ljeto vrijeme toplinskih valova kad je dnevna temperatura, i po nekoliko dana za redom, viša za barem 5°C od prosječne dnevne temperature za to doba godine. Tako često viđamo ljude s razvijenim simptomima dehidracije i, nešto rjeđe, posljedicama toplinskog udara.

Dulja izloženost izravnom djelovanju sunca i posljedične vrućine, koja se približava i 40°C, pogoduje nastanku dehidracije i hipertermije – toplotnog udara. Voda čini većinski dio tjelesne mase čovjeka i njezina je količina vrlo bitna za normalno funkcioniranje (homeostazu) funkcija čovječjeg tijela. Osobito u uvjetima spomenutih toplotnih udara, vodu gubimo u znatnim količinama. Vodu iz tijela gubimo mokrenjem i stolicom, znojenjem, disanjem i tzv. nevidljivim ili neosjetnim disanjem – perspiratio insensibilis. Stoga je redovito uzimanje barem 2-2,5 litre tekućine dnevno vrlo bitna prevencija dehdracije osobito u ovim uvjetima toplinskih valova. Pod pojmom „uzimati dovoljno tekućine“ primarno mislimo na uzimanje tekućine pijenjem (70-80%), a tek potom, manje važno, na hranu koja obiluje vodom (npr. lubenica, razne juhe i sl.). Ljudi nerijetko izjednačuju važnost ta dva načina uzimanja tekućine. Unos tekućine se mjeri količinom popijene tekućine – dakle, iz čaše, dok količina pojedene „vodene“ hrane nerijetko zna zavarati ljude da pomisle kako su uzeli dovoljno tekućine. Dosta dobar pokazatelj hidriranosti je boja mokraće – trebala bi biti tek blago žućkaste boje, vodeno-žuta, a nikako tamno žuta i oskudne količine.

Osobito su na gubitak tekućine iz tijela osjetljiva mala djeca i ljudi starijih dobnih skupina. Uz samu vodu, gubimo i elektrolite, a njihov disbalans u tijelu dovodi do određenih poremećaja. Pri tome domnantni mislimo na kalij, natrij, klor i magnezij. Tako su simptomi dehidracije adinamija, umor, konfuzija (pa i teži poremećaji svijesti), ubrzan (katkad i nepravilan) rad srca, ubrzano disanje, mučnina koja može, u težim oblicima, biti praćena i povraćanjem te povišenjem tjelesne temperature. Ovakva stanja su reverzibila i relativno lako se poremećaji otklanjaju samom nadoknadom tekućine, uz mirovanje u hladu ili klimatiziranom prostoru. Dobro je u vodu, koju uzimamo sa ciljem rehidracije, dodati malo kuhinjske soli, a za nadoknadu kalija koristiti paradajz i banane.

Znatno teži, i opasniji, oblik poremećaja vitalnih funkcija je toplotni udar koji je, uz sve gore navedene simptome, praćen visokom temperaturom (rektalnim mjerenjem i preko 40°C), suhom i vrućom, crvenom kožom, prestankom znojenja i težim poremećajima svijesti (delirij) pa i mogućim generaliziranim grčevima (konvulzije – poput epileptičkih napada) sve do nastanka kome. U ovakvim okolnostima nije dovoljna sama rehidracija nego je potrebno, što hitnije, sniziti iznimno povećanu tjelesnu temperaturu i korigirati elektrolitski disbalans. Takvo stanje nerijetko zahtijeva terapijski pristup koji može pružiti samo jedinica intenzivnog liječenja. Takva teška stanja hiperpireksije, odnosno hipertermije, mogu i nakon sanacije akutnog poremećaja, ostaviti određenja trajna oštećenja  moždane funkcije.

Za kraj zapamtite: u uvjetima toplinskog vala treba popiti dnevno barem 2-2,5 litre tekućine! Hrana koja obiluje tekućinom je dobrodošla, ali ne zamjenjuje ispijenu tekućinu!