Sama riječ orhidektomija grčkog je korijena (grč., orchis – jaje, mudo + ektome – izrezivanje), kao i ime cvijeta orhideja(!), a označava kirurško uklanjanje testisa. Testis je pak riječ latinskog porijekla i doslovno znači „svjedok“.

    Može se raditi o uklanjanju jednog testisa, kada govorimo o semikastraciji, ili oba testisa što predstavlja kastraciju u punim smislu te riječi. Različita stanja, odnosno bolesti, mogu dovesti do potrebe kirurškog uklanjanja jednog ili oba testisa. Kirurško uklanjanje jednog testisa najčešće je indicirano kod upalnih ili vaskularnih (krvožilnih) promjena. Primjer upalne bolesti je epididimitis (upala epididimisa) koji se, unatoč terapiji antibioticima, i drugim konzervativnim mjerama, nezaustavljivo širi na tkivo testisa – epididimoorhitis. Takvo stanje se najčešće viđa u starijih dijabetičara kad je kirurško uklanjanje upalom zahvaćenog testisa jedini učinkoviti put izlječenja. Primjer vaskularnog (ishemisjkog) oštećenja testisa je torzija testisa, gdje je orhidektomija najčešće neizbježna ukoliko se kirurški ne intervenira unutar šest sati od pojave prvih simptoma. Upala testisa može se pojaviti i u dječjoj dobi kao posljedica zaušnjaka (mumps), ali tada se radi o komplikaciji virusne bolesti koja selektivno uništava tkivo testisa i nema veze s epididimitisom odnosno klasičnim retrogradnim širenjem bakterijske infekcije.

    Otklanjanje jednog testisa može biti potrebno i u slučaju opsežnije traume koja rezultira rupturom testisa i gubitkom većine parenhima (tkiva) testisa gdje rekonstrukcija nije moguća. Nadalje, orhidektomija je indicirana i u dječaka starijih od 10 godina gdje na vrijeme nije prepoznat ili liječen kriptorhizam – nespušten ili testis skriven (kripta!) u trbušnoj šupljini ili preponskom kanalu. U tim okolnostima testis se odstranjuje zbog znatno povišenog rizika od kasnije nastanka tumora u takvom, nespuštenom testisu. Naravno, tumor testisa je sljedeća indikacija za orhidektomiju koja je shvatljiva sama po sebi.

    Uklanjanje oba testisa (obostrana orhidektomija) izvodi se u okviru palijativnog liječenja raka prostate. Radi se, dakle, o uznapredovaloj fazi bolesti kada izlječenje više nije moguće, ali je moguće usporavanje daljnjeg napredovanja bolesti (palijacija). Naime, za opstanak i napredovanje raka prostate potreban je hormon testosteron kojega izlučuju testisi (90% ukupne serumske količine) i nadbubrežna žlijezda (10%). Kirurški gledano, radi se o tzv. subkapsularnoj orhidektomiji gdje se uklanja samo tkivo (parenhim) testisa, a ostavlja njihova ovojnica (lat., – tunica albuginea) sa ciljem kozmetskog i psihološkog efekta. Takvim uklanjanjem tkiva testisa – izvora 90% testosterona – nepovratno se postiže kastracijska razina cirkulirajućeg testosterona, a taj terapijski nedostatak testosterona znatno usporava daljnje napredovanje raka prostate u većine oboljelih. Iznimka su bolesnici s vrlo loše diferenciranim (agresivnim) oblikom bolesti gdje je već prisutna velika proporcija tumorskih stanica koja nije ovisna o testosteronu.