Urinarni kateter je duga, savitljiva i mekana cjevčica koja se kroz mokraćnu cijev (lat., – urethra) uvodi u mokraćni mjehur sa ciljem njegova pražnjenja kada spontano mokrenje nije moguće. Kada je kateter u mjehuru, mokraća kroz njega kontinuirano izlazi van tako da u tim uvjetima bolesnik ne kontrolira mokrenje.

Standardni kateteri su napravljeni od plastike, gume ili, rjeđe, silikona, a najčešće su promjera 4,8 mm (16 Ch ili F) odnosno 5,4 mm (18 Ch ili F). Ukoliko je kateter potrebno ostaviti u mjehuru i ne radi se samo o jednokratnoj kateterizaciji koristi se najčešće gumeni, tzv. Foley kateter. On pri svojem vrhu ima mali balon koji se ispuni s 5-7 ml sterilne vode pa, takav napuhnut unutar mokraćnog mjehura, sprečava ispadanje katetera iz mjehura. Kada se kateter treba odstraniti ili izmijeniti potrebno je najprije ispuhati navedeni balon i potom polako izvući kateter. Trajni kateter treba izmijeniti svaka 3 – 4 tjedna u nadležnoj urološkoj ambulanti ili, ako je to moguće, u ordinaciji liječnika obiteljske medicine.

Svako dulje nošenje katetera praktički neizbježno i progresivno povećava vjerojatnost infekcije praktički iz danas u dan jer kateter ipak strano tijelo. Kako bismo smanjili mogućnost ozbiljnijih infekcija potrebno je sam kateter i genitalno područje oko mjesta gdje on ulazi u tijelo (vanjsko ušće mokraćne cijevi) održavati čistim i njegovati. To podrazumijeva da se sam kateter i genitalno područje dva puta dnevno operu blagim, nenadražujućim sapunom i topolom vodom, a nakon pranja spolovilo i kateter se osuše posebnim, za to predviđenim, ručnikom. Prije i poslije bilo kakve manipulacije s kateterom, bilo da je on spojen na urinarnu vrećicu ili ima čep, potrebno je dobro oprati ruke.

Ukoliko je kateter spojen na urinsku vrećicu ona može biti fiksirana gumenim trakama uz nogu, ali najvažnije je da ta urinska vrećica uvijek bude ispod razine mokraćnog mjehura jer se, putem katetera, mjehur porazni temeljem gravitacije, a po principu spojenih posuda. U suprotnom, mjehur se ili neće prazniti ili će se urin iz vrećice čak i vraćati u njega. Nikada nemojte urinsku vrećicu držati u džepu! U toj poziciji kateter ili cijev urinske vrećice se vrlo lako presaviju što onemogućuje uredno pražnjenje mjehura odnosno funkciju katetera. Sve te neprilike povećavaju rizik nastanka infekcije i njezinih komplikacija. Vrlo je važno piti i 2 litre tekućine dnevno ne bi li mokraća u vrećici bila stalno svijetložute boje i bistra, bez primjesa. Imate li pak kateter kojeg zatvarate čepom za urinarni kateter potrebno je mjehur prazniti odčepljivanjem svaka 4 sata, a u uvjetima obilne diureze (dnevna količina mokraće) i češće. Neke urinske vrećice imaju na svom dnu ugrađen ventil kojim se olakšava pražnjenje vrećice i smanjuje količina manipulacija s kateterom i vrećicom. Vrećicu ili čep za kateter je potrebno promijeniti svakih pet do sedam dana.

Kako je kateter strano tijelo, on svojom prisutnošću iritira mokraćni mjehur, a mjehur u tim uvjetima može reagirati spazmima (tzv. tenezmi) pa katkad uz kateter može procuriti i mala količina urina. U tim uvjetima može pomoći neki spazmolitik/analgetik ili lijek solifenacin koji može primiriti tako iritirani mokraćni mjehur.

Na kraju ponoviti ćemo tri najvažnija savjeta: održavati redovitu higijenu katetera i spolovila uz redovito pranje ruku, urinska vrećica uvijek mora biti ispod razine mokraćnog mjehura, i treće, pijte 2 litre tekućine dnevno.