Celijakija
Imam celijakiju dvije godine ali doktori u mom mjestu nisu upoznati sa celijakijom i ne mogu mi nista objasniti. Molim Vas možete li mi reći kako očuvati zdravlje sa celijakijom . Hvala puno na odgovoru.
11.4.2018
Odgovara
prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender klinička nutricionistkinja, viša znanstvena suradnicaCelijakija je bolest probavnog sustava kod koje dolazi do oštećenja tankog crijeva i ometanja u apsorpciji nutrijenata iz hrane, a uzrokovana je preosjetljivošću na gluten. Osobe oboljele od celijakije ne podnose gluten, proteinsku komponentu pšenice, raži i ječma. Kada takve osobe konzumiraju hranu koja sadrži gluten, njihov imunološki sustav reagira tako da nastaju oštećenja tankog crijeva. Zapravo, dolazi do oštećenja crijevnih resica koje su smještene na sluznici tankog crijeva, a koje su odgovorne za apsorpciju nutrijenata. Bez obzira na kakvoću i količinu obroka, oboljeli postaju pothranjeni ukoliko se bolest ne prepoznaje i ne liječi.
Bolest je visoke učestalosti, 2-3 na 1000 osoba, a jedini je lijek zasad stroga bezglutenska prehrana. I male količine glutena mogu biti opasne za oboljele te je stoga potrebna izrazito aktivna briga i edukacija kako bi se prepoznali svi vidljivi i skriveni izvori glutena.
Smatra se da se sklonost pojavi ove bolesti nasljeđuje. Učestalije se javlja u Europi, a interesantno je i da se češće pojavljuje u obiteljima u kojima je bilo slučajeva dijabetesa i reumatoidnog artritisa. Kod osoba koje spadaju u rizičnu skupinu obično mora postojati neki «okidač» iz okoliša koji pokrene bolest. S obzirom da kod celijakije vlastiti imunološki sustav uzrokuje oštećenje, te da ne dolazi do apsorpcije nutrijenata, bolest se istovremeno klasificira i kao autoimuna i kao malapsorpcijska bolest. Celijakija zahvaća sve dobne skupine i oba spola, može se javiti u ranom djetinstvu (odmah nakon upoznavanja djeteta s hranom koja sadrži gluten, od 6. mjeseca do 3. godine) ili kasnije, izazvana stresom, infekcijama, u postoperativnom razdoblju i sl.
Simptomi celijakije razlikuju se od oboljelog do oboljelog, a mogu uključivati: nadimanje i bol u trbuhu, kroničnu dijareju, gubitak tjelesne mase, plinove, svijetlu stolicu, bolove u kostima i zglobovima, grčeve mišića, umor, usporen rast, napadaje, trnce u rukama i nogama, afte, kožni osip, promjene boje zubi i oštećenje zubne cakline, izostanak menstruacije…
Anemija, usporen rast, gubitak tjelesne mase, znakovi su malnutricije ili statusa loše uhranjenosti. Malnutricija je problem za svakoga, a osobito za djecu jer ona trebaju adekvatan unos nutrijenata kako bi se pravilno razvijala i rasla.
Oštećenje tankog crijeva i problemi uzrokovani malapsorpcijom čine oboljele od celijakije rizičnima na nekoliko bolesti i zdravstvenih stanja, poput limfoma, adenokarcinoma i osteoporoze.
Osobitosti prehrane oboljelih od celijakije
Jedina sigurna terapija kod celijakije je stroga bezglutenska dijeta.
Odstranjenje glutena iz prehrane dovodi do potpune remisije, dok ponovno izlaganje glutenu izaziva recidiv bolesti. Celijakija se najčešće pojavljuje u starije dojenčadi i male djece, s početkom primjene pšeničnih proizvoda u prehrani. Jedini način liječenja bolesti predstavlja doživotnu prehranu bez glutena, odnosno dijetu bez proizvoda koji sadrže pšenicu, raž i ječam. Zob je žitarica za koju se dugo smatralo kako nije sigurna za oboljele od celijakije. Razlog dosadašnjih preporuka o izbacivanju zobi iz prehrane je protein koji se nalazi u zobi, a sličan je glutenu. Rezultati istraživanja pokazali su kako je zob ipak sigurna za oboljele od celijakije. Međutim, želimo li biti 100 % sigurni, bolje je biti oprezan s uvođenjem zobi u prehranu.
Tijekom prvih nekoliko tjedana bezglutenske dijete preporučuje se dodatan unos vitamina, minerala i proteina u svrhu saniranja deficita i popunjavanja rezervi nutrijenata. Nekim pacijentima potrebni su mjeseci ili čak godine dijetoterapije za potpuni oporavak.
Prehrana oboljelih od celijakije mora zadovoljavati potrebe za svim esencijalnim nutrijentima, a ne smije sadržavati pšenicu, raž i ječam. Gluten može biti prisutan u prehrambenim proizvodima kao temeljni sastojak ili dodan kao derivat ukoliko se hrana procesira, te e od izrazite važnosti pažljivo čitati deklaraciju na proizvodu. Skriveni izvori glutena uključuju aditive, konzervanse i različite stabilizatore koji se nalaze u procesiranoj hrani, lijekovima i sredstvima za održavanje higijene usta. Poznato je da je gluten vrlo koristan emulgator i stabilizator koji se često primjenjuje u prehrambenoj industriji. Hidrolizirani biljni proteini mogu biti porijeklom iz pšenice, soje, kukuruza ili mješavine spomenutih žitarica. “Škrob” je pojam koji se često nalazi na listama sastojaka. Nažalost, vrlo je rijetko zapisano koja je vrsta škroba upotrijebljena. Može se raditi o pšeničnom škrobu koji sadrži gluten, ali i o bezglutenskom škrobu riže, kukuruza ili krumpira.
Budući da se brašno i žitarice često koriste pripripravi jela, valja voditi računa o metodama pripreme, posebice u restoranima. Također, prilikom priprave, primjerice kukuruznog kruha, često dolazi do kontaminacije pšeničnim ili raženim brašnom, a poznato je da su i male količine glutena problematične za oboljele.
Oboljeli od celijakije često ne mogu biti potpuno sigurni konzumiraju li gluten ili ne. Kao oznaka bezlutenskih proizvoda vrijedi riječ “bezglutenski”, ili znak precrtanog žitnog klasa, a takvi proizvodi zakonski mogu sadržavati do 20 mg/kg glutena, što se smatra prihvatljivom i sigurnom granicom za oboljele.
Svježe, smrznuto ili konzervirano voće i povrće bez dodataka je dozvoljeno, a preporučuju se i voćni sokovi. Dozvoljeno je i mlijeko i mliječni proizvodi ukoliko im nisu dodani aditivi glutena, a isto vrijedi i za meso, perad, ribu, jaja i soju.
Nepodnošenje laktoze, odnosno nemogućnost probavljanja mliječnog šećera, ponekad se javlja kao sekundarni simptom celijakije. Kod takvih slučajeva uz bezglutensku dijetu ujedno je potrebno provoditi prehranu s niskim udjelom laktoze (mlijeka i mliječnih proizvoda). Nakon izvjesnog perioda terapije bezglutenskom dijetom, mukozno tkivo gastrointestinalnog sustava se oporavlja i razina enzima laktaze se normalizira, a time nestaju tegobe nepodnošenja laktoze.
Energetski unos oboljelih od celijakije treba biti oko 20 % viši od uobičajenog u periodima kada se manifestira malapsorpcija te je izražen gubitak nutrijenata putem fecesa. Izostanak simptoma nakon unosa spornih namirnica ne znači nužno da su crijevne resice ostale neoštećene, jer je često potrebno nekoliko sati da se simptomi pojave.
Potrebno je naglasiti da bezglutenska dijeta nije nimalo štetna za organizam, a gluten kao protein nije esencijalan i aminokiseline koje ga sačinjavaju su zamjenjive brojnim drugim prehrambenim izvorima.
Kako biste bili sigurni da dobro provodite dijetu, potrebno se redovito kontrolirati i provjeravati vrijednost tkivne transglutaminaze te posjećivati vašeg nadležnog gastroenterologa i kliničkog nutricionista.
Vaše pitanje je odgovoreno.
