Poštovani, moja je kći (16 godina) unatrag 6 mjeseci imala vrtoglavice, glavobolje i nesvjestice. Prilikom posljednje nesvjestice na hitnoj je pomoći imala šećer 2.9 mmol/L. Sa kardiološke i neurološke strane je sve u redu. Uglavnom ima normalne vrijednosti šećera ali ponekad, iako jede česte malene obroke, on pada ispod 4.5 i to prije spavanja, a nekad zna pasti i ispod 3.5 u bilo koje doba, bez obzira na obroke. Radili smo samo HbA1c koji ukazuje na to da nema dijabetes, što dalje?

Tijelo najprije odgovara na pad razine šećera u krvi otpuštanjem adrenalina iz nadbubrežnih žlijezda i nekih živčanih završetaka. Adrenalin potiče oslobađanje šećera iz tjelesnih skladišta, ali uzrokuje i simptome slične onima napadaja tjeskobe kao što su na primjer znojenje, nervoza, drhtanje, slabost, lupanje srca, i katkada glad. Teža hipoglikemija smanjuje opskrbu mozga glukozom uzrokujući vrtoglavicu, zbunjenost, umor, slabost, glavobolje, nemogućnost koncentriranja, nenormalnosti vida, napadaje nalik epileptičnima i komu. Produljena hipoglikemija može trajno oštetiti mozak. Simptomi tjeskobe i oštećenja funkcije mozga mogu početi polako ili naglo, napredujući u nekoliko minuta od blage nelagode do jake zbunjenosti i panike.

Kada osoba bez dijabetesa ili inače zdrava osoba postane tjeskobna ili razvije druge prije opisane simptome karakteristične za oštećenje moždane funkcije, potrebno je izmjeriti šećer u krvi a zatim razinu inzulina. Niska razina šećera u krvi uz simptome hipoglikemije potvrđuje dijagnozu. Ako simptomi nestaju čim se razina šećer u krvi počne povećavati unutar nekoliko minuta od uzimanja šećera, dijagnoza je utemeljena. Test podnošljivosti glukoze uzete na usta (test opterećenja glukozom, OGTT), koji se obično rabi za dijagnosticiranje šećerne bolesti, rijetko se upotrebljava za dijagnosticiranje hipoglikemije, jer rezultati često zavaravaju. Liječnik može gotovo uvijek naći uzrok hipoglikemije. Kako bi ustanovio uzrok hipoglikemije liječnik mora uzeti bolesnikovu anamnezu, mora obaviti fizikalni pregled i jednostavne laboratorijske pretrage. Međutim, manji broj ljudi može biti potrebno smjestiti u bolnicu zbog daljnjih pretraga, jer hipoglikemija između ostaloga može biti uzrokovana nenormalnošću hipofize ili nadbubrežnih žlijezda, poremećajem u pohrani ugljikohidrata ili proizvodnji glukoze u jetri i drugo. Ako liječnik sumnja na autoimunu hipoglikemiju treba ustanoviti sadrži li krv protutijela na inzulin. Mjerenje razine inzulina u krvi za vrijeme uzdržavanja od jela (katkada do 72 sata) može biti potrebno da se odredi ima li pacijent neki tumor koji luči inzulin. U idealnom slučaju tumor se pronalazi prije operacije. Međutim, premda se neki tumori gušterače koji luče inzulin otkriju kompjutoriziranom tomografijom (CT), magnetskom rezonancijom (MRI) ili ultrazvučnim pregledom, tumori su obično tako mali da ih se ne može prikazati tim slikovnim tehnikama. Često je za otkrivanje tumora koji luči inzulin potrebna operacija pretraživanja (eksploracija).

Nedijabetičari koji su skloni hipoglikemiji mogu izbjeći epizode čestim jedenjem malih obroka, a ne uobičajena tri obroka dnevno. Ljudi skloni hipoglikemiji morali bi nositi karticu za prepoznavanje ili Medic Alert narukvicu kako bi osoblje hitne medicinske pomoći znalo o kakvoj je bolesti riječ. Obratite se obiteljskom liječniku koji će vašu kćer uputiti na daljnje laboratorijske i specijalističke pretrage, u cilju izbjegavanja potencijalno štetnih učinaka hipoglikemije na zdravlje. Svako dobro!