Postovani,

Od 2016 godine sam na terapiji Tenofovirom, jer mi je te iste godine dijagnosticirana kronicna HBV infekcija.

Nalazi iz 2016 god.
Hbs antigen ( pozitivan ).
Hbs antitijela ( pozitivan ).
Anti-Hbc Igm ( negativan ).

Terapiju uzimam redovno. Od 2016 godine do 2022 godine imao sam jedan kratak prekid uzimanja terapije, na sto je moj organizam poprilicno burno reagirao ( ALT 520 ). Sa terapijom sam nastavio nedugo nakon kad su uradjeni virusni markeri i HBV/DNA koji su pokazali da je bolest bez terapije aktivna. Od tada do danas krvna slika pa i sam ALT je puno bolji, s tim da mi je trebalo barem 5 mjeseci da ga dovedem blizu normanih referentnih vrijednosti.
Ono sto me buni su nalazi radjeni kroz svibanj 2022 god, naime HBsAg je negativan, Anti-HBs je negativan i Anti-HBc pozitivan. Naravno HBV/DNA nije utvrdjena. Napominjem da uzimam redovbo svoju terapiju kako sam naveo.
Lijecnik mi sugerira prekid/pauzu terapije kroz rujan ove godine, sto me jako veseli.
No sto prekid terapije znaci?
Jel moguce da smo tu istu bolest “uspavali”, i da se prekidom terapije nece sve vratiti na staro. Zbunjen.
Hvala.

Poštovani!

U svrhu mogućeg odgovora na vaše pitanje, sa stranica Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje virusnih hepatitisa Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” izdvojit ću sljedeće:

Cilj liječenja kroničnog virusnog hepatitisa je zaustavljanje replikacije virusa i smanjenje upalne aktivnosti bolesti, čime se bitno smanjuje rizik za razvoj fibroze, ciroze i hepatocelularnog karcinoma (HCC). Terapija također poboljšava kvalitetu života bolesnika. HBsAg negativizacija događa se rijetko, u 1-2% slučajeva (kod HBeAg negativnih) do 10% (kod HBeAg pozitivnih) kroz 5 godina liječenja te obično predstavlja funkcionalno izlječenje, te se u takvom slučaju terapija prekida. U svim ostalim slučajevima terapija je obično trajna.

Terapija nukeoz(t)idnim analozima je većinom trajna ili do negativizacije HBsAg. Kod HBeAg pozitivnih, koji postanu u tijeku terapije anti HBe negativni, terapija se daje još 12 mjeseci od toga događaja, a pacijent se i dalje prati u vezi aktivnosti bolesti.

Također, terapija se daje sve dok postoji dobar odgovor ili do pojave rezistencije na određeni lijek kada se on mijenja. Terapija je trajna u svih bolesnika s HBV cirozom.

Dobar odgovor na terapiju kod primjene nukleozidnih analoga definiran je sljedećim kriterijima:

• virološki odgovor – negativan HBV DNA PCR (6 do 12 mjeseci od započinjanja terapije)
• biokemijski – ALT u granicama normale
• patohistološki – poboljšanje HAI indeksa za 2 boda bez pogoršanja fibroze u odnosu na stanje prije terapije.

Prekid terapije ponekad može uzrokovati tešku egzacerbaciju hepatitisa pa je kontraindiciran u bolesnika s cirozom. U nekih HBeAg negativnih bolesnika s niskom aktivnosti bolesti, koji su na terapiji preko 3 godine uz dobru supresiju viremije, može se prekinuti terapiju, ali i pomno pratiti moguću reaktivaciju bolesti u idućih 6 mjeseci i kasnije. U tom periodu potrebno je svakih 1 do 2 mj monitorirati HBV DNA i ALT. Terapija se ponovno započinje u reaktivaciji bolesti. Kod blažih oblika reaktivacije moguće je pričekati spontani ishod i eventualni gubitak HBsAg.

Cjelokupne smjernice za liječenje kroničnog hepatitisa B  možete naći na sljedećem linku:

https://bfm.hr/wp-content/uploads/2020/05/Smjernice-hep-B-final_web.pdf

Predlažem da slijedite savjete svog liječnika a ukoliko imate bilo kakvih dilema potražite dodatne konzultacije kod specijalista infektologa.

Svako dobro!