Zanima me mišljenje vašega lječnika.imam 48g te več više od 25 godina tj.od ranjavanja u trbuh s ozljedom želudca i prsišta s ozljedom pluča kronično patim od gastritisa.u zadnjih par godina u vrijednosti krvi uvjek mi je povečan ggt-118,trigliceroidi-4.1,kolesterol-5.2,urati-452 te glukoza-6.7 a sad su mi smanjenjene amilaze u krvi-19,s mokračom je sve u redu.na uzv abdomena su mi rekli da je jetra primjerene veličine po tipu masne infiltracije,na kolonoskopiji su otkrili par divertikula.znači imam konstantne bolove ispod desnih rebara koji variraju od jakih do podnošljivih,stalnu nadutost,mučninu te meku stolicu.doktori su mi dali samo spaspomem tablete.te da se javim po potrebi.zanima me vaš savjet.hvala.

Poštovani!

Iz parametara koje navodite vidljivi su simptmi koji upućuju na metaboličke poremećaje u tijelu koji predstavljau temlj za razvoj tzv. metaboličkog sindroma. Metabolički sindrom je skupina metaboličkih poremećaja koji se očituju kao inzulinska rezistencija, nakupljanje masnog tkiva u području trbuha (abdominalna ili centralna pretilost), visoka razina kolesterola i povišen krvni tlak. Izloženost stresu, neredovita i nepravilna prehrana, neaktivnost, nedostatak sna, pretjerani unos rafiniranih ugljikohidrata, zasićenih masnoća i trans-nezasićenih masnih kiselina tijekom duljeg perioda može uzrokovati povišenu razinu kolesterola, triglicerida i inzulina. Prisustvo glukoze potiče gušteraču na izlučivanje hormona inzulina. Inzulin je odgovoran za transport glukoze iz krvi do stanica gdje se ona razgrađuje ili skladišti. Ako je energetski unos te unos “loših masti i ugljikohidrata” godinama povišen, dolazi do ozbiljnih poremećaja i razina inzulina ostaje kronično povišena. Stanice postaju neosjetljive na inzulin i relativno mala količina glukoze se razgrađuje, a razina glukoze u krvi ostaje visoka. S dugoročno povišenom razinom glukoze u krvi, rezistencija na inzulin evoluira u dijabetes.

Smanjenje tjelesne mase, odnosno smanjen energetski unos, prva je mjera u liječenju metaboličkog sindroma protiv kojega se treba boriti istodobno na više razina. Smanjenje tjelesne mase u pretilih osoba koje nemaju dijabetes poboljšava iskoristivost glukoze i ujedno poboljšava regulaciju glukoze u krvi u pretilih bolesnika s dijabetesom tipa II. Tjelesna aktivnost sastavni je dio borbe protiv metaboličkog sindroma.

Ukoliko promjena životnog stila ne donese željene rezultate, Vaš će Vam liječnik moći prepisati lijekove kojima ćete regulirati tjelesno zdravlje. Potrebno je provesti i bazičnu laboratorijsku obradu kako bi se utvrdilo postojanje navedenih metaboličkih poremećaja i utvrdila njihova razina, što je važno u procjeni adekvatne eventualno potrebne terapije.

Svako dobro!