Sin mi je već u pubertetu imao psihičkih problema..Dijagnoza je bila blaža anksioznost,ADHD i poremećaj koncentracije,Nije se liječio lijekovima..Ja sam stalno bila uz njega,gurala ga i bodrila,pošto je imao niski prag samopoštovanja,fobiju od škole i dosta je bio asocialan.
Sve smo zajedničkim naporima uspjeli dovesti u red..Završio je i trogodišnju srednju..Sve je bilo donekle u redu do ove godine..zaljubio se u djevojku a ona ga je ostavila. On je sad u strašnoj depresiji,čujemo se skoro svaki dan.Ja sam bila čak spremna otići do njega,ali on jesam rekao da treba stručnu pomoć. Molim vas dajte mi neki savjet,jako me je strah za njega. Unaprijed hvala
Lijep pozdrav

Poštovana, 

nisam najbolje razumjela da li je sin već potražio stručnu pomoć? Ako nije, možete mu i to savjetovati. Nekada je dovoljno par razgovora kao podrška u kriznoj situaciji sa stručnom osobom da se stanje poboljša. Osim toga, sin je sada u patnji zbog nedavnog prekida, što je očekivana reakcija. Dakle, možete ga uputiti i pomoći mu da se javi kod stručne osobe na razgovor, što ne mora biti samo psihijatar, već psiholog. A mislim da i na Mali Lošinj dolazi jednom tjedno psihijatar. Isto tako pomoći će ako se orijentira na stvari koje su mu ugodne, kao što je druženje s prijateljima. 

Srdačan pozdrav!