Postovani,

Zadnjih 5-6 mjeseci imam osjecaj da ludim i da cu poludit. Stalo sam nervozna svaki dan,sve me nervira,na sve redom galamim zbog svake sitnice. Na ukucane na momka na sve. Brzo se iznerviram i planem sto nikad nisam prije. Uvijek sam bila smirena nisam ni na koga htjela galamit ili tako nesto sve sam u sebi cuvala. Ali sada se ne prepoznajem jednostavno kao druga osoba. Tih 5-6 mjeseci brinem se o svojoj neni koja ima alzhaimerovu bolest. Citav dan sam sa njom i spavam i brinem se za nju. Tesko je,nocima ne spavam nadam se da znate kako je boraviti sa takvom osobom. I to me dodatno iznervira i optereti. Onda jos imamo i nekih porodicnih problema,meni su prepustili skoro svu brigu niko nece da pomogne da pita kako sam trebal sta pomoci ili nesto a stalno nesto pametuju trebam ovako trebam onako a svi bezobrazni i to me onda jos iznervira. Dovedem se u tu situaciju da se bacam po sobi pocupala bi kosu od nemira i nervoze. Placem stalno jednostavno nemam mira ne mogu sebi da dodjem. Onda me od sve te muke i nervoze pocne glava bolit i povracam. Popijem lexaurin al isto kao da ne popijem samo bolje zaspim a nemir i nervoza su i dalje tu. Nekada me ufati toliki smijeh da se neprestano smijem onda pocnem plakati pa se smijem i placem u isto vrijeme. Ne znam sta da radim stvarno. Voljela bih kada bi mi vi rekli sta je u pitanju i sta da radim. Unaprijed hvala i lijep pozdrav.

Poštovana, 

mislim da ste vrlo jasno opisali sve pritiske i stresore koji vas iscrpljuju. Mogli bismo govoriti o sindromu iscrpljenosti gdje između stalno prisutnih te fizički i emotivno zahtjevnih situacija, zadataka i odnosa nemate predaha niti odmora. Ovako nije moguće dugotrajno izdržati bez da odvojite vrijeme za sebe i potražite pomoć – konkretnu pomoć u rješavanju problema koje imate u svakodnevnom životu i eventualno pomoć kroz razgovor sa stručnom osobom. 

Srdačan pozdrav!