Ne znam odakle da krenem i u kojoj kategoriji da postavim pitanje kad je za svake.
Prvo, imam dijabetes tip 2. Pijem 2 grama Metformina na dan i tokom dana šećer mi bude od 11 do 15, a jutarnji 10-11, rijetko kad spadne ispod 10. Zna se desiti da mi je prije spavanja niži od jutarnjeg, iako pijem naveče 500 mg Metformina.
Tlak je na granici i pijem 10 mg Iruzida.

UZ dojki je bio u redu, UZ srca isto dobar, nalazi štitnjače isto ok i hormoni, nemam ciste na jajnicima, sve je čisto, ali menstruacija mi kasni i po 20 dana. Nekad 2-3 dana, nekad 20 i za vrijeme njenog trajanja, što je 5-6 dana, osjećam kao da me nosa, kao laganu ošamućenost, kao da sam na pola omamljena. To mi se nekad desi i mimo menstracije, kad sam recimo u društvu pa kad oni svi pričaju, kao da to nije realno, isto kao da ih slabije vidim i čujem. Znate onaj osjećaj kad osjetite da niste bistri (glava, vid, sluh). Željezo mi je dobro. Kao što rekoh, to nije stalno tako.

Imam psorijazu na većem dijelu tijela i po vlasištu, a i nokti na palcevima su mi zadebljali od nje. Pojavila mi se u djetinjstvu, s tim da je dugo godina bila samo na vlasištu, kao malo jača perut, da bi ove godine stanje bilo najgore do sada. Išla sam kod 2 dermatologa, al nisu bili od neke pomoći. Dok koristim propisano, stanje je skoro izliječeno. Čim prestanem, sve se vrati. Godinama sam koristila Travocort kremu i Rekonazol šampon, iako znam da to nije za dužu primjenu.

Kosa mi se prorijedila, nokti nisu najbolji pa ponekad pijem b komplex, što pomogne, al mi i otvori apetit. Imam i gingivitis. Imam osjećaj da mi je tijelo godinama pod nekakvim upalama, kao da ce jednog dana eksplodirati. Stolica mi je česta i rijetka, ali me stomak nikad ne boli. Nekad mi pomažu jogurti s probioticima. S druge strane, prehladim se možda jednom u 2 godine.
Imam kamen u žući 1,3 cm, ali me baš nikad nije boljelo. Imam tinitus, lordozu, masnu jetru i leukocite uvijek na gornjoj granici ili blago povišene.

Ne znam jesam li sve pobrojala što se tiče fizičkih problema…
Sad idemo na glavno – psihu.

Imala sam jedan period napade panike pa sam pila Serotonin 4 godine i od svakodnevnih napada, došlo je na 1 napad svako 3-4 mjeseca. Za razliku od prije, sad se znam s tim nositi pa napad podnesem kao nešto što će trajati 10 minuta intenzivno i 10 opadajuće. Popijem Apaurin, pazim na disanje i umirim se dok prođe.
Moj najveći problem je umor pa je li to depresija ili neki fizički problem, ne znam.
Nekad kad se dobro osjećam, znam prepješačiti i 10km. Nekad većinu dana preležim. Teško mi se popeti na sprat kuće, noge su mi ko olovo. Nešto uradim pa legnem i sve tako. Kako osjećam da sam bez energije, stalno trpam hranu u sebe, pogotovo slatko i sve nezdravo, a imam šećer pa se onda još gore osjećam. Naravno da sam i debela, ali sam debela čitav zivot i uvijek sam se dobro osjećala, super, sve do zadnjih 5 godina (sad imam 38). Znači, živim u nekom začaranom krugu. Umor-jedenje smeća-povišen šećer- umor-jedenje smeća itd. Znam da bih se trebala zdravo hraniti i fizički kretati. Nekad kontam da mi je tijelo puno toksina i da bih trebala na detoksikaciju, al ja nemam volje da ustanem i napravim smoothie, a ne da sad krenem vježbati.
Je li to lijenost ili psihički problem.
Odakle da krenem?

Poštovana, 

možda bi bilo dobro da se konzultirate i s internistom sa svim nalazima koje imate. No, također predlažem i pregled psihijatra da se detaljnije utvrde mogući psihološki razlozi u podlozi. 

Srdačan pozdrav!