Dermatilomanija

Dermatilomanija spada u skupinu poremećaja koji su klasificirani kao poremećaji navika i nagona. Uzroci ovih stanja nisu razjašnjeni...

Dermatilomanija spada u skupinu poremećaja koji su klasificirani kao poremećaji navika i nagona. Uzroci ovih stanja nisu razjašnjeni.

Radi se o psihološkom poremećaju koji se karakterizira stalnim izvođenjem radnji, postupaka koji nemaju jasno racionalnu motivaciju i koji su štetni za bolesnika. Karakterizira ga ponavljanje potrebe kopanja  vlastite kože, najčešće do te mjere  dok ne nastane veće ili manje oštećenje kože. Ponavljanje postupaka bolesnik ne može kontrolirati. Čupanje kože može se javiti u kratkim epizodama tijekom dana ili manje čestim no trajnijim  razdobljima koji mogu trajati satima. Prije čupanja kože javlja se povećani osjećaj napetosti ili se javlja kod pokušaja kontrole i suzbijanja čupkanja kože.

Osnovna karakteristika deramtofilomanije je u  ponavljanju čupanja i oštećenja kože na tijelu, licu i vlasištu. Obično, ali ne uvijek, lice je primarno mjesto za čupkanje kože. Međutim, može biti i na bilo koji drugi dio tijela. Pojedini pacijenti čupkaju normalnu kožu, ali postoje i varijacije čupkanja raznih promjena na koži kao što su kraste, pjege i madeži, čirevi ili akne. Bolesnici s dermatilomanijom mogu koristiti svoje nokte ili zube, mogu koristiti pincete, igle ili druge mehaničke naprave za čupanje kože. Kao rezultat toga, kod dermatofilomanije koža je oštećena i mogu se izazvati krvarenja, modrice, infekcije i / ili trajno unakaženje kože.

Često prije čupkanja po koži prethodi visoka razina napetosti sa jakim svrbežom. Nakon oštećenja kože  oboljeli često ima  osjećaj olakšanja ili užitka. Ponekad može biti i svjesna reakcija na pojavu  anksioznosti ili depresije, no često se obavlja kao nesvjesna navika. Pojedinci s ovim  poremećajem  često pokušavaju prikriti nastale kožne promjene pomoću make-up ili nose odjeću koja prikriva kožne promjene i ožiljke. U ekstremnim slučajevima, pojedinci s dermatilomanijom se osamljuju i izbjegavaju društvene događaje.

Osobe s dermatofilomanijom mogu imati i poremećaje raspoloženja, anksiozne poremećaje ili mentalnu retardaciju.

Dermatillomania ima opsesivno-kompulzivni značajke koje su vrlo slične OCD,  BDD i Trichotilomaniji. Ponekad je udružena s tim poremećajima. Mnoga istraživanja pokazaju  da od  23% onih s OCD, a 27% onih s BDD, također imaju i dermatofilomaniju.

Kod ovog poremećaja jednako su zastupljeni i muški i ženski spol. Ne postoje sistematizirani podaci o pojavnosti ovog poremećaja, prema novijim istraživanjima navodi se da 1-2 % pacijenata ima ili je imalo ovaj poremećaj.

Liječenje dermatillomanije

Primarni način liječenja dermatilomanije je kombinacija različitih vrsta kognitivno-bihevioralne terapije (CBT). Možda najvažnija od njih je habit reversal training (HRT). HRT se temelji na načelu da je dermatofilomanija uvjetovani odgovor na specifične situacije i događaje te da je pojedinac s dermatillomania često nesvjestan tih događaja koji djeluju kao trigeri - okidači. HRT metodama se pojedinac uči kako postati  svjestan situacije i događaje koje aktiviraju postupke kopanja, čupanja i sličnih radnji na koži. Drugo, oboljeli se uči kako koristiti alternativna ponašanja kao odgovor na ove situacije i događaje.

Ostale kognitivno-bihevioralne tehnike terapija mogu se koristiti kao pomoćna HRT-u liječenju kožnih poremećaja. Među njima su tehnike kognitivnog restrukturiranja. Kod ovih tehnika uvodi se korištenje određenih metoda koje ograničavaju mogućnost oštećenja kože, dok se sa terapijom kognitivnog restrukturiranja pomaže oboljelim da  drugačije razumiju sebe i svoj poremećaj.

Jedna od najučinkovitijih metoda CBT za liječenje ovog  poremećaja je mindfulness-based kognitivne bihevioralne terapije. Primarni cilj mindfulness-a se  temelji na CBT i pomaže naučiti kako da se  prihvate i propuštaju a  ne zadržavaju neugodni psihički doživljaji. Polazi se od toga  da je velik dio našeg psihološkog distresa rezultat pokušaja kontrole i eliminacije nelagode, neželjenih misli, osjećaje, osjete i poriva. Ova metoda pokazuje da naša nelagoda nije problem već naš pokušaj za kontrolu i eliminiranje naše nelagode te tada to postaje problem.

Za one s dermatofilomanijom krajnji cilj mindfulness-a je razviti sposobnost prihvaćanja svojih neugodnih misli, osjećaja, osjeta i poriva, bez uništavanja  njihove kože.

Pacijenti se uče različitim mogućnostima reagiranja na misli o svojoj koži, te kako se oduprijeti  porivu kopkanja, čupkanja po  koži.

U  liječenju dermatofilomanije  koristi se i grupna terapija, posebice sa grupama potpore tako da oboljeli može nazvati ostale članove grupe i van termina seanse.

Od ostalih psihoterapijskih tehnika u liječenju dermatofilomanije koristi se i individualna terapija za liječenje odraslih, adolescenata i djece.

Farmakološki tretman

Postoji nekoliko različitih skupina lijekova koji se rabe u smislu kupiranja simptoma kod deramatofilomanije: (1) SSRI; (2) opioidni antagonisti; (3)NAC.

Antidepresivi iz skupine SSRI su se pokazali učinkoviti u liječenju opsesivno kompulzivnog poremećaja /OCD / i zbog toga su se propisivali i kod deratofilomanjije  ali  na žalost, kliničke studije nisu dale jasnu podršku za to. Doduše ova skupina antidepresiva umanjila je  određene aspekte čupanja kože u usporedbi s placebom, ali se nisu pokazali liječidbeni u punom  opsegu.

Iako nije bilo studije na ljudima sa opioidnim antagonistima u liječenju se navode   studije na životinjama koje pokazuju da su bili učinkoviti.  Opioidni antagonisti djeluju tako da utječu na dopaminske receptore čime se smanjuje osjećaj ugode kod čupkanja kože.

Druga klasa mogućeg farmakološkog tretmana kao što je N-acetil-cistein (NAC) - ovi proizvodi su pokazali djelomično poboljšanje kod smanjivanje impulsa za čupkanjem kože.

Topiramat, anti-epileptički lijek također je dao učinke smanjenja impulsa kod dermatofilomanije naročito u kombinaciji sa antidepresivima iz  skupine  SSRI.

Biofeedback tehnika

Ova tehnika se koristi u tretmanu dermatofilomanije. Tvrtke su počele proizvoditi nosive uređaje, npr. pametne satove koji prate položaj ruke korisnika, upozoravajući vibracijom ili zvukom kod čupkanja kože.

U liječenju se koriste i mnoge hipno tehnike kao i niz altrenativnih metoda liječenja.

Deramatofilomanjija je poremećaj koji ometa svakodnevni život. Stvara osjećaj srama, neugodnosti i ponižavanja što može izazvati pojavu izolacije. Također mnoge radnje poput tipkanja mogu biti bolne za one koji čupkaju kožu na svojim prstima ili rukama. Zato je potrebno čim prije dijagnosticirati i liječiti ovaj poremećaj.

 

Ocijenite članak

Ocjena 1.00 (broj glasova: 1)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci

Vezana pitanja i odgovori