Dualni poremećaji - pravilo ili izuzetak u suvremenoj psihijatriji

Dualni poremećaji podrazumijevaju istovremeno postojanje dva različita poremećaja, odnosno istovremeno prisustvo zloporabe psihoaktivnih tvari i nekog drugog psihijatrijskog poremećaja...

Dualni poremećaji podrazumijevaju istovremeno postojanje dva različita poremećaja, odnosno istovremeno prisustvo zloporabe psihoaktivnih tvari i nekog drugog psihijatrijskog poremećaja. Iz dosadašnjeg iskustva, kad govorimo o nekom drugom psihijatrijskom poremećaju, tada govorimo najčešće o psihozama, poremećajima ličnosti, anksioznim ili afektivnim poremećajima.

Danas, u suvremenoj psihijatriji, dualni poremećaji zapravo postaju pravilo, a ne izuzetak. Pri tome je potrebno naglasiti kako jedan psihijatrijski poremećaj pogoršava prognozu i tijek liječenja drugoga, kod bolesnika kod kojih je prisutna dijagnoza dualnih poremećaja. Ova činjenica time naglašava važnost jedinstvenog terapijskog koncepta u liječenju navedenih poremećaja te primjene multidisciplinarnog, integrativnog pristupa. To znači da govorimo o kombinaciji psihofarmakoloških, ali i različitih nefarmakoloških intervencija, odnosno postupaka.

Prema statističkim podacima, proizlazi kako je sve više osoba kod kojih je dijagnosticirana shizofrenija među ovisnicima, a isto tako kod osoba s dijagnozom različitih oblika ovisnosti njih preko 50% boluje od težih duševnih poremećaja. Iz epidemioloških istraživanja, koja su provedena na ovisničkoj populaciji u Republici Hrvatskoj, slijedi kako dualni poremećaj ima svaki drugi registrirani ovisnik. Iz iskustva znamo da se na žalost nerijetko radi o bolesnicima (a posebice njihovim obiteljima) koji su najčešće bez kritičnog uvida, što znači da često i sam bolesnik, a još češće njegova obitelj negiraju psihički poremećaj koji nije iz kruga ovisnosti. Stoga, tretman ovakvih bolesnika zahtijeva široki terapijski zahvat na svim aspektima osobnosti, počevši od vraćanja osobe u realitet  i definiranja realnih ciljeva što je preduvjet odnosno temelj budućeg terapijskog rada.

Slijedom navedenog, nametnula se potreba zbrinjavanja osoba s dualnim poremećajima u jednom od usko specijaliziranih Zavoda te od strane posebno educiranog i treniranog osoblja; potreba koju je Klinika za psihijatriju Vrapče prepoznala te je početkom 2012.g. osnovan Zavod za dualne poremećaje. Ovaj Zavod je, kako tada, tako i sada još uvijek jedinstven u našoj zemlji, ali i u ovom dijelu Europe. Zavod je pod stalnim pritiskom sve većeg broja bolesnika s dijagnosticiranim dualnim poremećajima jer iste samo u rijetkim slučajevima zbrinjavaju i neki drugi Zavodi. Na ovom Zavodu moguće je bolnički zbrinuti 32 bolesnika, oba spola, a koji dolaze s područja cijele Hrvatske. Kako je liječenje ove podskupine bolesnika tek početak dugotrajnog procesa, tako se nerijetko preporučuje nastavak procesa liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije u nekoj od terapijskih zajednica.

Prvi cilj procesa liječenja u bolničkim uvjetima je stabilizacija psihofizičkog stanja adekvatnom farmakoterapijom, što je preduvjet postupnog uključivanja osobe u diferentniji program liječenja – individualni i grupni psihoterapijski i socioterapijski rad te različite kreativne radionice i aktivnosti. Terapijski tim Zavoda čine: psihijatar, psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog, medicinska sestra/tehničar, radni terapeut i ostalo osoblje. Svatko od članova tima provodi intervencije iz svog opsega djelovanja. Posebnu specifičnost ovom Zavodu daje angažman vanjskih suradnika (najčešće rehabilitirani ovisnici s osobnim iskustvom pozitivnih promjena čiji je cilj kroz individualni i grupni rad dodatno motivirati bolesnika za nastavkom procesa liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije).

Multidisciplinarnost terapijskog tima podrazumijeva različite (bio-psiho-socio) terapijske intervencije koje otvaraju i šire prostor za liječenje, rehabilitaciju i resocijalizaciju zato što bolesnika zahvaćaju u cjelini, a ne samo kroz dijagnozu.

Uzimajući u obzir naša dosadašnja iskustva mogu navesti da su, osim biologijske dimenzije, važne i psihološka, socijalna, ali i puno puta zanemarena duhovna dimenzija. Pokušavajući maksimizirati učinke liječenja, kroz terapijski proces nerijetko se pokušava osvijestiti i duhovnu dimenziju za bolesnike koji su otvoreni toj stvarnosti.

Osnovni cilj procesa liječenja je učiti i poticati bolesnika preuzimanju odgovornosti za sebe i svoj život, a ne da krivca odnosno opravdanja za svoje „nevolje“ neprestano traži izvan sebe (najčešće u svojoj obitelji). Glavna prepreka ovom procesu je nezrelost, koja je posljedica zaustavljenog procesa psihološkog sazrijevanja zbog ulaska u svijet ovisnosti. Zato je svrha svakog procesa liječenja, uz prekid uzimanja droge, postizanje napretka u smislu sazrijevanja, jačanja samokontrole i prihvaćanja odgovornijeg ponašanja. Detoksikacija i/ili stabilizacija kroz bolnički i izvanbolnički tretman samo je dobar početak tih nastojanja. Liječenje svakako zahtijeva obiteljski pristup s ciljem pomoći obitelji kako ne bi svi sadržaji dnevnoga života bili potisnuti u sjenu droge ili drugog psihičkog poremećaja. Osnaživanjem bolesnika, ponašanje i funkcioniranje cijele obitelji postaje prirodnije i normalnije, atmosfera u obitelji ugodnija, potpora osobi s dualnim poremećajem kvalitetnija, dok je prostor za njegove svjesne i nesvjesne manipulacije i iskorištavanje obitelji bitno sužen.

Fenomen ovisnosti, kao i sve češći fenomen dualnih poremećaja i tretman bolesnika iz tog kruga mijenjao se i mijenja se tijekom vremena u nekim aspektima, ali neke pojave vezane za ovisnost nisu se značajno promijenile i vjerojatno niti neće u bliskijoj budućnosti. Kako god bilo, svakako veliku, kvalitativnu i pozitivnu promjenu zapažamo kroz razvoj različitih oblika suradnje s udrugama, jer na taj način svi zajedno povećavamo šansu svakom našem bolesniku prema promjeni životnog stila, zdravom socijalnom uključivanju a nerijetko upravo zajedničkim djelovanjem otvaramo mogućnost za njihov potpuni oporavak.

Zaključno mogu reći kako na početku procesa liječenja postoji puno pitanja kako i što se može učiniti, a odgovori tijekom ovog procesa svakako postaju jasniji. Ono što je ključno odnosi se na prve susrete s cijelom obitelji koja je u potrebi za pomoći. Prvi korak znači umiriti obitelj, dati im podršku i pokazati razumijevanje te otvoriti put prema nadi. Nada da je promjena moguća dostiže se i postiže u obitelji postupno ali sigurno, zato što iz iskustva koje imamo znamo da je promjena uvijek moguća i da je zapravo sve moguće, ako se želi. Pri tome koristimo sve raspoložive resurse, međusobno se nadopunjavajući. U tom procesu najvažnije je u obitelj vratiti nadu, graditi međusobno povjerenje svih sa svima, jačati sigurnost kao i vjerovanje kako je zaista sve moguće i kako se uvijek može bolje. Bolje birati, bolje djelovati, bolje živjeti.....biti bolji čovjek.

 

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci

Vezana pitanja i odgovori