Metaboličko liječenje angine pectoris

Angina pectoris je medicinski termin koji karakterizira osjećaj boli i nelagode u prsnom košu, a neposredan je dokaz koronarne bolesti, odnosno suženja srčanih krvnih žila. Bol se može širiti u ramena, donju čeljust, leđa ili izolirano u lijevu ruku što sve spada u tipične simptome bolesti.

Angina pectoris je medicinski termin koji karakterizira osjećaj boli i nelagode u prsnom košu, a neposredan je dokaz koronarne bolesti, odnosno suženja srčanih krvnih žila. Bol se može širiti u ramena, donju čeljust, leđa ili izolirano u lijevu ruku što sve spada u tipične simptome bolesti.

U određenom postotku bolest može biti atipična te se prezentirati kao osjećaj nedostatka zraka ili nelagode u epigastriju sa ili bez osjećaja mučnine. Simptomi su najčešće potencirani tjelesnim naporom ili stresnim situacijama.

Anginu pectoris djelimo na stabilnu i nestabilnu.

Ukoliko se gore navedeni simptomi javljaju kod tjelesnog napora, ne traju duže od 10-15min, te prestaju spontano nakon prestanka aktivnosti ili uzimanja lijekova iz skupine nitrata, tada govorimo o stabilnoj angini pectoris.

Ukoliko se tegobe javljaju u mirovanju, perzistiraju duže od 15 minuta i ne prestaju nakon primjene nitrata, tada se radi o nestabilnoj varijanti bolesti te je radi prijetećeg srčanog udara nužno potražiti hitnu medicinsku pomoć.

Dok nestabilna angina pectoris zahtijeva urgentno bolničko liječenje i usmjeravanje prema invazivnoj kardiološkoj obradi (koronarografija), stabilna angina pectoris može se dobro kontrolirati primjenom lijekova. COURAGE studija dokazala je da za bolesnike sa stabilnom koronarnom bolesti srca perkutana koronarna intervencija (PCI) nema učinak na poboljšanje ishoda u odnosu na standardnu medikamentoznu terapiju.

U stabilnoj angini pectoris najčešći problem je suženje koronarnih arterija aterosklerotskim plakovima, što uzrokuje disbalans između potrebe srčanog mišića za energijom i mogućnosti sužene žile da putem krvi dopremi dovoljno hranjivi sastojaka. Navedeno stanje naziva se ishemija i direktan je uzročnik boli. Stoga je liječenje usmjereno na više različitih mehanizama nastanka bolesti.

Hemodinamsko liječenje temelji se na primjeni lijekova koji šire ili sprečavaju spazam sužene krvne žile (nitrati, blokatori kalcijevih kanala), te lijekova koji smanjuju potrebu srčanog mišića za energijom (beta blokatori).

Antiagregacijsko liječenje čine lijekovi koji sprečavaju adherenciju tromba na postojeće plakove (acetilsalicilna kiselina, klopidogrel, ticagrelor), dok lijekovi iz skupine statina djeluju antiaterogeno tj. utječu na stabilizaciju postojećih i prevenciju nastanka novih plakova.

Metaboličko liječenje angine pectoris zasniva se na primjeni lijekova koji djeluju na staničnoj razini unutar same srčane mišićne stanice (kardiomiocita). Njihova primjena temelji se na sinergističkom djelovanju sa lijekovima iz gore navedenih skupina, kada se bolest ne može zadovoljavajuće kontrolirati samo njihovom primjenom, te kada bolesnici ne toleriraju lijekove iz tih skupina.

U svijetu dostupni i kod nas prisutni su ranolazin, trimetazidin i ivabradin.

Ranolazin djeluje na razini stanične membrane inhibiranjem natrij/kalcij izmjenjivača. Na taj način inhibira tzv. kasnu struju natrijevih kanala i smanjuje unutarstanično preopterećenje kalcijem koji uzrokuje prolongiranu kontrakciju srčanog mišića i otežanu relaksaciju koja na taj način uzrokuje povećanu potrebu stanice za energijom (kisikom) i uzrokuje ishemiju. Bolesnici sa stabilnom anginom pectoris kojima je u terapiju uveden ranolazin ostvarivali su za 29% duže vrijeme ergometrijskog testiranja, imali su 42% manje anginoznih napada i 47% manju potrebu za uzimanjem nitrata nakon 12 tjedana terapije (studije MARISA i CARISA).

Trimetazidin na unutarstaničnoj razini inhibira stvaranje energije razgradnjom masnih kiselina, što je preferirani metabolički put u ishemičnom srčanom mišiću, te skreće metabolizam na tzv. aerobni put oksidacije glukoze, čime se dobije više energije (33% više ATP-a). Bolesnici sa beta blokatorom i trimetazidinom u terapiji nakon 2 mjeseca imali su prosječan broj napadaja angine 3.1 puta tjedno, u donosu na 12.4 napadaja kod bolesnika koji su imali samo beta blokator (World congres of cardiology 2012). U bolesnika sa šećernom bolesti, benefit terapije sa trimetazidinom je još veći. Ti bolesnici su nakon 6 mjeseci terapije imali do 68% manje anginoznih napadaja i 72% manju potrebu za primjenom nitrata, te u prosjeku 50 sekundi dulje trajanje ergometrijskog testiranja.  

Ivabradin djeluje inhibiranjem posebne skupine I-f kanala stanične membrane u srčanom predvodniku (sinoatrijskom čvoru) te na taj način usporava srčanu frekvenciju. Prema tome mu je učinak sličan lijekovima iz skupine beta blokatora, ali radi drugačijeg mehanizma djelovanja nema negativan učinak na kontraktilnost srčanog mišića te nema opasnosti od pretjeranog usporavanja srčane frekvencije (bradikardije). Kao takav je pogodan i za liječenje bolesnika sa određenim stupnjevima srčanog zatajenja. INITIATIVE studija je pokazala da su koronarni bolesnici s ivabradinom u terapiji nakon 4 mjeseca imali 70% manje napadaja angine pectoris, kao i bolesnici kojima je u terapiju uveden atenolol, međutim bolesnici s ivabradinom su imali duže trajanje ergometrijskog testiranja (86.8 sekundi, u odnosu na 78.8 sekundi kod bolesnika sa atenololom u terapiji).

Zaključno, u stabilnoj angini pectoris medikamentno liječenje jednako je uspješno kao i intervencijsko liječenje. Lijekovi iz domene metaboličkog liječenja u kombinaciji s lijekovima iz hemodinamske skupine dovode do poboljšanog, sinergističkog djelovanja na simptome koronarne bolesti, što rezultira manjim brojem anginoznih napada i potrebe za primjenom nitrata te doprinosi boljoj toleranciji opterećenja, a samim time podiže kvalitetu života koronarnih bolesnika.

 

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci