Utjecaj aripiprazola na kognitivne simptome shizofrenije

Oštećenje kognitivnih funkcija kod bolesnika oboljelih od shizofrenije najčešći je rezidualni, ali i akutni simptom. Kognitivne funkcije se teško oporavljaju, slabije reagiraju na psihofarmake i imaju tendenciju progresije oštećenja. Kognitivna oštećenja su među najvažnijim uzrocima disfunkcionalnosti i deterioraciji bolesnika općenito.

 

Shizofrenija je kronična progresivna psihička bolest karakterizirana heterogenim simptomima koje načelno možemo podijeliti na pozitivne i negativne simptome.

Pozitivni simptomi su često jasno vidljivi i upečatljivi, obično su razlog javljanja psihijatru, a karakterizirani su obmanama osjetila i njihovim varijacijama, te sumanutim idejama često bizarnog i potpuno nerealnog sadržaja.

Negativni simptomi su često „skriveni“, neprepoznati. „Podnošljiviji su za okolinu“, te je vrijeme reagiranja na iste puno duže. Mogu ostavljati dojam i uvjetno rečeno lakših psihičkih smetnji ili „prolaznih faza, kriza i sl.“ Gubitak emocija, volje, motivacije, energije i inicijative, povlačenje u sebe i izolacija od okoline, zapuštanje brige o sebi, zanemarivanje obveza, popuštanje u školi, fakultetu, su samo dio simptoma koje karakteriziramo kao „negativne“.

Kognitivni simptomi se često ubrajaju u negativne simptome iako se po nekim klasifikacijama izdvajaju i kao zasebna skupina.

Spoznaja ili kognicija je poimanje stvarnosti koje se zasniva na čovjekovu iskustvu i mišljenju. Uključuje svaki mentalni proces koji se može opisati kao iskustvo saznanja, opažanja, prepoznavanja, rasuđivanja i zaključivanja.

Kognitivne funkcije su, između ostaloga, pamćenje (kratkotrajno i dugotrajno), pažnja, logičko zaključivanje i rasuđivanje, brzina obrade informacija, obrada vizualnih i zvučnih informacija, jezik i govor.

Iz navedenoga je jasno kako su upravo kognitivni simptomi odnosno oštećenje kognitivnih funkcija vjerojatno najvažniji simptom shizofrenije i psihotičnih poremećaja općenito. Možemo reći i kako većina drugih, posebice negativnih simptoma proizlazi iz oštećenja kognitivnih funkcija. Oporavkom kognitivnih funkcija možemo značajno doprinijeti „funkcionalnom oporavku pacijenta“, sintagmi koja se danas proteže kroz psihijatriju kao novi kriterij liječenja, obzirom da je ranije redukcija pozitivnih simptoma bio ekvivalent uspješnog liječenja psihoza.

Zasluge za ovaj paradigmatski pomak svakako pripadaju razvoju sve boljih lijekova, antipsihotika.

Za razliku od antipsihotika prve generacije koji su uspješno stišavali pozitivne simptome, ali pri tome izazivali i snažne ekstrapiramidalne nuspojave, te čak potencirali negativne simptome i deficit kognitivnih funkcija, antipsihotici druge generacije uspješno kontroliraju pozitivne simptome uz oporavak kognitivnih funkcija i naposljetku potpuni, funkcionalni oporavak.

Unatoč tome što dijele isti osnovni mehanizam djelovanja, antipsihotici druge generacije se međusobno značajno razlikuju. Primarne su razlike u podnošljivosti, nuspojavama, načinu aplikacije i sl.

Aripiprazol je antipsihotik druge generacije koji se u mnogočemu razlikuje od ostalih lijekova ove skupine. Zahvaljujući njegovom jedinstvenom, modulacijskom djelovanju na dopaminske receptore mogli bismo reći da više pripada trećoj, nego drugoj generaciji antipsihotika. Moduliranje, odnosno stabiliziranje razine dopamina po principu antagoniziranja receptora gdje je dopamin u suvišku i agoniziranja receptora gdje je dopamin u manjku, dovodi do stišavanja pozitivnih simptoma, poboljšavanja kognicije i negativnih simptoma uz dobru podnošljivost s malo nuspojava.

Poznato je kako na kognitivne funkcije ponajviše utječe razina dopamina u prednjem režnju mozga. Smanjena razina dopamina se povezuje s kognitivnim deficitima i negativnim simptomima kod psihotičnih poremećaja.

Iskustveno je primijećeno kako je aripiprazol uspješniji u liječenju kognitivnih i negativnih smetnji od većine ostalih antipsihotika, bilo kao samostalna ili adjuvantna terapija. Kako smo već napomenuli, aripiprazol ima gotovo jedinstven mehanizam djelovanja. Pitanje je na koji način njegov mehanizam djelovanja utječe na razinu dopamina i kognitivne funkcije, odnosno kako se u tom dijelu razlikuje od ostalih antipsihotika.

Koncentraciju dopamina možemo pratiti mjerenjem njegova metabolita, homovanilične kiseline u serumu (HVA), također možemo mjeriti razinu noradrenalina određujući njegov metabolit, 3-methoxy-4-hydroxyphenylglycol (MHPG) u serumu. Moždani neurotrofni faktor (BDNF) se također usko povezuje s kognitivnim funkcioniranjem. Uspoređujući koncentracije navedenih biomarkera u periodu liječenja od osam tjedana uočeno je kako su risperidon, olanzapin i aripiprazol znatno smanjili plazmatsku koncentraciju HVA, dok ju je aripiprazol dodatno prolazno i podigao prije osmog tjedna. Također su sva tri lijeka znatno podigli koncentraciju MHPG u plazmi. Sva tri lijeka utječu na kateholaminski sustav mozga, no očito je kako aripiprazol utječe nešto drugačije. Također, za razliku od risperidona i olanzapina, aripiprazol je znatno podigao razinu BDNF.

Utjecaj risperidona i olanzapina na kognitivne funkcije je u negativnoj korelaciji sa dozom lijeka. Tek niže doze lijekova pozitivno utječu na kognitivne funkcije, vjerojatno zbog izraženijih nuspojava, prvenstveno sedacijskog efekta kod viših doza. Kod aripiprazola ovakav odnos nije uočen, odnosno utjecaj na kognitivne funkcije nije ovisan o dozi. Navedeno je značajno u kliničkoj praksi, a i potvrđuje specifičan mehanizam djelovanja.

Parcijalni agonizam, odnosno modulacijsko djelovanje aripiprazola ne zadovoljava u potpunosti objašnjenje specifičnog djelovanja aripiprazola. Pretpostavlja se kako aripiprazol nije samo parcijalni agonist nego lijek sa „funkcionalnom selektivnošću”, odnosno da djeluje drugačije, ovisno o lokaciji ciljanog receptora. Npr. ima sposobnost djelovanja agonistički na D2 presinaptičke autoreceptore i antagonistički na postsinaptičke D2 receptore.

Funkcionalnom selektivnošću bi mogli objasniti način na koji djeluje aripiprazol, no opet ne i dužinu djelovanja, odnosno dugotrajnu učinkovitost aripiprazola. Uočeno je kako i neki drugi parcijalni dopaminski agonisti (preklamol) stišavaju pozitivne i negativne simptome shizofrenije no njihov učinak je relativno kratak (oko tjedan dana).

Moguće objašnjenje dugotrajne učinkovitosti je da aripiprazol značajno povećava razinu D2 receptora i smanjuje sintezu tirozin hidroksilaze, enzima uključenog u sintezu dopamina, u ventralnom tegmentalnom području. Smanjenje sinteze dopamina je moguće posredovano i D2 autoreceptorima. Aripiprazol također smanjuje aktivnost dopaminskog transportera u ventralnom tegmentalnom području i nukleusu akumbensu.

Značajno je da aripiprazol ima drugačiji učinak na različite dopaminske puteve i regije mozga. Za razliku od ventralnog tegmentalnog područja, ne dolazi do promjene u sintezi dopamina u supstanciji nigri što može biti posljedica činjenice da su D2 autoreceptori u ventralnom tegmentalnom području  deset puta osjetljiviji na dopamin i agoniste dopamina nego oni u supstanciji nigri. Navedene činjenice samo oslikavaju svu kompleksnost djelovanja aripiprazola, a u konkretnom slučaju objašnjavaju i značajno manju opseg nuspojava kod aripiprazola.

Superiorniji učinak na kognitivne i negativne smetnje nameće aripiprazol i kao lijek u liječenju rezistentne depresije. Antidepresivni, a vrlo vjerojatno i prokognitivni učinak je posredovan kombiniranim serotoninsko dopaminskim učinkom. Djelovanje na serotoninski sustav je također nešto drugačije nego kod ostalih atipičnih antipsihotika. Pretpostavlja se kako je upravo balans dopaminsko serotoninergičkog djelovanja ključan u djelovanju na simptome depresije, anksioznosti i kognicije.

Zaključno možemo reći kako smo kroz ovaj kratki pregled pokušali, barem djelomično, prikazati kompleksnost djelovanja aripiprazola s naglaskom na kognitivne funkcije gdje je kroz niz istraživanja pokazao prednost nad ostalim antipsihoticima. Djelovanje na kognitivne funkcije, te samim time i bolji funkcionalni oporavak, uz dugotrajnu učinkovitost s dobrom podnošljivosti svakako promoviraju aripiprazol kao lijek izbora za liječenje shizofrenije.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci