Liječenje šećerne bolesti tipa 2 "popravljanjem" oštećenog autoregulacijskog - inkretinskog učinka

Ljudski organizam i njegovo funkcioniranje, se još od davnina, smatra "najsavršenijim strojem".

Ljudski organizam i njegovo funkcioniranje, se još od davnina, smatra "najsavršenijim strojem". Posebice je racionalan terapijski pristup koji bi upravo uspio iskoristiti tu činjenicu, odnosno liječiti pacijenta "popravljanjem" nekog oštećenog, fiziološkog, autoregulacijskog mehanizma koji je uklopljen u savršeno funkcioniranje toga "stroja".

Inkretinski učinak se može definirati kao pojava jačeg inzulinskog odgovora glukoze koja se uzima oralno u odnosu na intravensku primjenu.

Inkretini su, zapravo, peptidi koji nastaju u stanicama crijeva i reguliraju razinu glikemije. Naime, u stanju poslije obroka potiču otpuštanje inzulina i smanjuju lučenje glukagona, te na taj način, posljedično, glukoneogenezu u jetri, te dijelom i u bubrezima. U stanjima gladovanja, odnosno "prehipoglikemijskim" situacijama, situacija je obrnuta, smanjuje se razina inzulina, a povisuje glukagona u svrhu podizanja razine glikemije. Isto tako, inkretini dovode i do usporenijeg pražnjenja želuca, smanjenog teka, povećanog osjećaja sitosti, odnosno, u konačnici, i smanjenja tjelesne težine.

Upravo taj, "pozitivan" učinak na tjelesnu masu je posebno važan i predstavlja prekretnicu u terapijskim pristupima pacijentima sa šećernom bolešću tipa 2. Prethodne, više korištene terapijske opcije, (poglavito preparati sulfoniluree, odnosno inzulin) su često dovodile i do dodatnog porasta tjelesne mase kod, često, i pretilih pacijenata s razvijenom inzulinskom rezistencijom.

U šećernoj bolesti tipa 2 postoji upravo oštećenje opisane inkretinske "autoregulacije" glikemije te je terapijski pristup direktno usmjeren njenom "oporavku".

Najvažnije inkretinske molekule su GLP1 (glukagonu sličan peptid 1) koji nastaje pretežito u debelom crijevu, te GIP ( gastrični inhibitorni polipeptid) koji se, pretežito, stvara u stanicama dvanaesnika i tankog crijeva. Oba peptida razgrađuje enzim DPP4 (dipeptidil peptidaza), skraćujući im  "životni vijek" te na taj način i umanjuje njihov učinak na razinu glukoze.

Iako obje molekule GLP-1 i GIP imaju inzulinotropno djelovanje, jedino je GLP-1 istraživan kao potencijalni čimbenik, kasnije terapijske primjene.

Osnove terapijskog učinka temeljenog na inkretinima, odnosno oporavka oštećene autoregulacije su inkretinski analozi otporni na DPP-4, te tvari koje direktno inhibiraju enzim dipeptidil peptidazu 4 i na taj način sprječavaju njihovu razgradnju  potencirajući inkretinski učinak. Spomenute dvije skupine lijekova predstavljaju vrlo značajne, gotovo nezamjenjive, terapijske opcije za pacijente sa šećernom bolesti tipa 2.

 Pored, već spomenutog, pozitivnog učinka na tjelesnu masu, inkretinski učinak je i "glukoza- ovisan" te je, samim time, rizik hipoglikemija, u ovoj skupini, minimalan. Upravo minimaliziranje hipoglikemijskog rizika predstavlja veliku važnost, posebice za pacijenta sa kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima. Kod tih pacijenata hipoglikemije su posebice opasne jer  mogu predstavljati i "trigger" srčanih aritmija, odnosno kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih akutnih incidenata. 

Djelovanje GLP-1 je prvenstveno na beta stanicu Langerhansovih otočića, dok su se dosadašnja istraživanja receptora GLP-1 na alfa stanicama (luče glukagon) pokazala proturječnima, te se glukagonski inkretinski efekt smatra, najvjerojatnije, indirektnim , posredovan inzulinom, te još nekim tvarima (cink, GABA). Potrebno je spomenuti da su GLP-1 receptori prisutni i u srcu, jetri, bubrezima, plućima,  perifernom i centralnom živčanom sustavu. Važnost inkretinske terapije je i ekstrapenkreatična jer pored učinka na glikemiju i tjelesnu masu znakovito je i snižavanje sistoličkog krvnog tlaka, razine proteina (albumina) u mokraći, te serumskih lipida.       

Provedena istraživanja sa GLP-1 agonistima receptora  pokazala su zaštitni učinak na srce, krvne žile i bubrege, no  spominje se  i njihova neuroprotektivna uloga kod Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.

 

Literatura:

1)    Bulum T, Smircic-Duvnjak L, Car N, Metelko Ž. (2008) Inkretini u lijecenju šecerne bolesti.

Lijec Vjesn 130:195-200

2) Carr RD, Larsen MO, Jelic K, Lindgren O, Vikman J, Holst JJ, Deacon CF, Ahren B (2010) Secretion and dipeptidyl peptidase-4-mediated metabolism of incretin hormones after a mixed meal or glucose ingestion in obese compared to lean, nondiabetic men. J Clin Endocrinol Metab 95:872–878.

3) Vilsboll T, Krarup T, Madsbad S, Holst JJ: Both GLP-1 and GIP are insulinotropic at basal and postprandial glucose levels and contribute nearly equally to the incretin effect of a meal in healthy subjects. Regul Pept114 :115–121,2003

4) Nauck MA, Bartels E, Orskov C, Ebert R, Creutzfeldt W: Additive insulinotropic effects of exogenous synthetic human gastric inhibitory polypeptide and glucagon-like peptide-1-(7–36) amide infused at near-physiological insulinotropic hormone and glucose concentrations. J Clin Endocrinol Metab76 :912 –917,1993

5) Preitner F, Ibberson M, Franklin I, Binnert C, Pende M, Gjinovci A, Hansotia T, Drucker DJ, Wollheim C, Burcelin R, Thorens B: Gluco-incretins control insulin secretion at multiple levels as revealed in mice lacking GLP-1 and GIP receptors. J Clin Invest113 :635 –645, 2004

6) Pratley RE, Weyer C: The role of impaired early insulin secretion in the pathogenesis of type II diabetes mellitus. Diabetologia44 :929 –945,2001

7) Weyer C, Bogardus C, Mott DM, Pratley RE: The natural history of insulin secretory dysfunction and insulin resistance in the pathogenesis of type 2 diabetes mellitus. J Clin Invest104 :787 –794,1999

8) Kahn SE: The importance of the beta-cell in the pathogenesis of type 2 diabetes mellitus. Am J Med108 (Suppl. 6a) :2S –8S,2000

9) Deacon CF (2005) What do we know about the secretion and degradation of incretin

hormones? Regul Pept 128:117–124.

10) Deacon CF, Ahren B (2011) Physiology of incretins in healthth and disease. Rev Diabet Stud.

8(3):293-306.

 

 

 

 

 

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci