Psihoonkolgija i duhovnost

Psihoonkologija je grana medicine koja povezujući psihijatriju i onkologiju proučava biološke i psihološke faktore povezane s pojavom i liječenjem karcinoma.

Psihoonkologija je grana medicine koja povezujući psihijatriju i onkologiju proučava biološke i psihološke faktore povezane s pojavom i liječenjem karcinoma. Borba s životno-ugrožavajućom bolesti zahtijeva adaptaciju na novu životnu situaciju mijenjajući rutinu svakodnevnog života i dinamiku odnosa. Pristup psihoonkologije je multidisciplinaran, a moderna medicina sve više prepoznaje razumijevanje uloge duhovnosti u liječenju i oporavku.

Duhovnost je sposobnost prilagodbe razumnog bića, da unatoč životnim nedaćama i osviještenosti da je smrt neizbježna održi volju za životom. Pozitivne emocije (ljubav, zadovoljstvo, zahvalnost, unutarnji mir) sastavnice su psihološkog blagostanja i povoljno utječu i na tjelesne funkcije.

Religioznost kao bitan čimbenik duhovnosti može značajno utjecati na suočavanje s malignom bolesti i na pozitivne ishode liječenja. Emocije, duhovni i religijski osjećaji mogu utjecati na imunoendokrinološku funkciju nastanaka i liječenja karcinoma.

U psihološke prekursore karcinoma ubrajaju se: stresogena iskustva, depresija i obilježja ličnosti. Pod stresom slabi obrambena snaga organizma ( endokrinološi i imunološki sustav ) što može dovesti do pojave maligne bolesti. Depresija može dovesti do hormonalnog poremećaja, a hormoni mogu regulirati imunosupresiju ( supresiju limfocita ), uslijed čega se otvara put tjelesnog oboljenja. Razvoju karcinoma predhode i obilježja ličnosti: potiskivanje emocija, poteškoće u izražavanju osjećaja, potisnuta ljutnja, sklonost regresiji, jaki unutarnji nadzor.

Dijagnoza maligne bolesti predstavlja prijetnju integritetu oboljele osobe, te u tom trenutku gotovo svi dosadašnji uspješni načini nošenja sa stresom prestaju funkcionirati.

U našoj kulturi emocionalni odgovori na bolest smatraju se manje važnim od tjelesnog zdarvlja, iako danas brojni slučajevi, a i studije potvrđuju da rješenje emocionalnih stanja vodi k opuštanju cijelog organizma što značajno utjeće na liječenje i oporavak od maligne bolesti. Stoga je u procesu liječenja maligne bolesti bitno procijeniti psihičko stanje osobe, te ukoliko se dijagnosticira psihički poremećaj isti liječiti.

Suvremena medicina teži individualiziranom pristupu pacijentu, a obzirom da je uzrok nastanka malignih bolesti multifaktorijalan, tretman pacijenata mora biti multidisciplinaran. Onkološki tretmani danas su na viskoj razini kvalitete i uspješnosti, ali često zahtijevni, fizički i psihički iscrpljujući za pacijenta.

U procesu liječenja bitno je voditi brigu o mentalnom zdravlju, odnosno o emocionalnom odgovoru  na bolest, te ovisno o izraženosti simptoma uključiti psihijatra ili psihoterapeuta.

Uspješno liječenje nije moguće postići bez angažmana pacijenta koji mora prihvatiti bolest, osnažiti se kako bi si olakšao težak proces liječenja, te naučio živjeti s malignom bolesti.

U tom procesu bitnu ulogu ima duhovnost, jer pojavom ozbiljne bolesti mijenja se dinamika dosadašnjeg života što može biti prilika za duhovnim rastom, koji je često zanemaren suvremenim načinom življenja. Put duhovnog rasta je individulan, u skladu sa interesima i sklonostima osobe, a u cilju preuzimanja  kontrole nad vlsatitim reakcijama na bolest, radi lakšeg prevladavanja i nošenja sa teškočama koje bolest nosi.

Duhovno se može osnažiti na različitim razinama: u promjeni prioriteta, intenziviranju odnosa sa prijateljima i obitelji, bolje razumjevanje sebe, spoznaja novog smisla  i svrhe života.

Religioznost može biti dio duhovnosti jer krščanin po svom uvjerenju smatra da „ nikakva patnja nije besmislena“, a kroz vjerski život (molitve, misni obredi, promišljanja o evanđelju....) može se ublažiti strah, patnju, bol i pomoći nalaženju unutarnjeg mira.

Kliničke studije potvrđuju da duhovnost i religioznost mogu smanjiti pojavu anksioznosti i depresije kod bolesnika oboljelih od maligne bolesti.

Visoko izražena religioznost mjerena kao snaga religijskog vjerovanja pokazala se važnom uz nižu pojavnost depresije u bolesnica sa karcinomom dojke.

Suvremena medicina mora se temeljiti na multidisciplinarnom pristupu koji istovremno mora biti personaliziran i obuhvatiti sve dimezije čovjeka (racionala, emiconalna i duhova) kako bi proces liječenja bio uspješan.

 

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci

Vezana pitanja i odgovori