Poremećaj sa prejedanjem (Binge eating) – način preživljavanja ili autodestruktivno ponašanje?

Iako je kompulzivno prejedanje prepoznato kao klinički značajno ponašanje prije više od pet desetljeća, koncept poremećaja sa prejedanjem kao zasebne psihijatrijske dijagnoze javlja se puno kasnije.

Iako je kompulzivno prejedanje prepoznato kao klinički značajno ponašanje prije više od pet desetljeća, koncept poremećaja sa prejedanjem kao zasebne psihijatrijske dijagnoze javlja se puno kasnije.

Sindrom jedenja noću (night eating syndrome) prvi je opisao američki psihijatar Albert Stunkard 1959. godine. Osobe se bude nekoliko puta tijekom noći i ne mogu zaspati bez obroka iako zapravo nisu gladne. Termin „poremećaj sa prejedanjem“ (binge eating) označava sličan kompulzivni poremećaj, ali bez uvjeta da se odvija noću. Radi se o konzumiranju abnormalnih količina hrane u kraćem vremenskom periodu uz nemogućnost zaustavljanja i osjećaj gubitka kontrole.

Poremećaj s prejedanjem je nova dijagnoza koja se javlja u DSM-5 (2013. g.) . U prethodnoj klasifikaciji DSM-IV objavljenoj 1994. g. ovaj poremećaj se spominje, ali ne kao izdvojena dijagnoza (Appendix B, Eating Disorder Not Otherwise Specified). U dijagnostičkom i statističkom priručniku prvi put uopće se spominje u drugom izdanju 1987. godine. U posljednja dva desetljeća više od tisuću istraživanja poduprlo je ideju da kompulzivno prejedanje bude specifičan dijagnostički entitet, a ne samo rezidualna kategorija. Uočeno je da postoje značajne razlike od postojećih poremećaja prehrane (anoreksije i bulimije nervoze), a da osobe sa poremećajem prejedanja dijele određene sličnosti.

Osnovno obilježje su epizode prejedanja koje se pojavljuju najmanje jednom tjedno tijekom tri mjeseca.

Da bi se poremećaj dijagnosticirao, opetovane epizode prejedanja  moraju zadovoljiti određene kriterije: osoba u kraćem vremenskom razdoblju (do dva sata)  jede količinu hrane koja je značajno veća od one koju bi većina osoba pojela u sličnom vremenskom razdoblju, prisutan je osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom epizode, prisutna je izrazita nelagoda zbog prejedanja, prejedanje nije povezano sa neprikladnim kompenzacijskim postupcima kao kod bulimije nervoze. Epizode prejedanja također moraju imati najmanje tri od navedenih obilježja: jedenje je mnogo brže od uobičajenog, jede se do osjećaja neugodne ispunjenosti, u pitanju su  velike količine hrane i bez osjećaja gladi, jedenje nasamo zbog osjećaja stida zbog količine pojedene hrane, nakon jedenja javlja se osjećaj gađenja prema samome sebi, depresija ili krivnja.

Poremećaj s prejedanjem nije isti što i pretilost. Iako većina pretilih ljudi ne pati od kompulzivnog prejedanja, osobe koje pate od kompulzivnog prejedanja u otprilike dvije trećine slučajeva posljedično jesu pretile. Po nekim istraživanjima tri od deset osoba koje pokazuju interes za tretmane za mršavljenje zapravo imaju simptome kompulzivnog prejedanja. Takve osobe unose više kalorija, imaju veća funkcionalna oštećenja, slabiju kvalitetu života i veću subjektivnu patnju. Bore se sa osjećajem gađenja prema samima sebi i krivnje, a imaju i veći psihijatrijski komorbiditet (mahom depresija i anksioznost) od pretilih osoba bez navedenog poremećaja. Negativni osjećaji koji prate kompulzivno prejedanje obično navode osobu da koristi hranu kao kupirajuću strategiju, što dovodi do stvaranja začaranog kruga.

Prema nekim podacima poremećaj sa prejedanjem je u općoj populacji zastupljen 2% -3.5%. Kod žena je gotovo dvostruko češći nego kod muškaraca. Obično počinje u adolescenciji, ali nije rijetkost ni javljanje u srednjim godinama, osobito u muškoj populaciji. Uočeno je ponavljanje u nekim obiteljima.

Točan uzrok ostaje nepoznat, ali smatra se da se poremećaj javlja kao posljedica međudjelovanja bioloških, psiholoških i sociokulturalnih čimbenika.  Biološke abnormalnosti kao što su hormonalni disbalans i posljedica nekih genetskih mutacija mogu stvoriti preduvjet za nastanak poremećaja. Značajna je povezanost depresije i kompulzivnog prejedanja. Nezadovoljstvo izgledom, nisko samopouzdanje i poteškoće u kontroli emocija mogu također doprinijeti razvoju poremećaja. Traumatske situacije (osobito seksualno zlostavljanje u anamnezi), pritisak okoline putem medija koji nameću određenu sliku tijela kao idealnu, kritiziranje izgleda tijela ili tjelesne težine, vrijeđanje i ponižavanje, neugodne emocije i stres povezani sa međuljudskim odnosima, usamljenost, tjeskoba, pa čak i dosada  mogu kod ranjive osobe precipitirati razvoj poremećaja sa prejedanjem.  

Prejedanje je zapravo neodgovarajuće reagiranje na opterećujuće podražaje iz svakodnevnog života u čijoj osnovi leži kongenitalna preosjetljivost i neke nezadovoljene emocionalne potrebe. To je način preživljavanja i suočavanja sa životnim poteškoćama. Hrana bogata mastima i ugljikohidratima može uzrokovati otpuštanje serotonina u mozgu što kao posljedicu ima osjećaj ugode. Traženje utjehe u hrani nije patološko ponašanje sve dok to ne postane jedini izvor ugode i glavna strategija za obranu od negativnih emocija. Tada mogu nastupiti ozbiljne posljedice, kako emocionalne tako i fizičke.

Neka istraživanja pokazuju da od kompulzivnog prejedanja pati triput više osoba nego što pati od anoreksije i bulimije zajedno.                                                                                                                                                                                 

Posljedice su vrlo ozbiljne: narušeno tjelesno zdravlje (kardiovaskularne bolesti, diabetes mellitus tip 2, hipertenzija, insomnija i sleep apnea, gastrointestinalne bolesti, bolovi u mišićima i zglobovima...), slabija kvaliteta života, umanjeno zadovoljstvo životom, reaktivne anksiozne i depresivne tegobe.

Diferencijalno dijagnostički treba misliti u prvom redu na bulimiju nervozu. Zajedničko im je ponavljajuće prejedanje, a razlika je u izostanku kompenzacijskih postupaka i ograničavanja prehrane. Ovaj poremećaj obično je u komorbiditetu sa BAP-om, anksioznim i depresivnim poremećajem te poremećajem osobnosti. U slučaju depresije i anksioznosti ponekad je teško razlučiti jesu li uzrok ili posljedica ovog poremećaja.

Osoba koja pati od problema prejedanja rijetko će potražiti stručnu pomoć zbog osjećaja srama ili straha od društvene stigme. Poremećaj može dugo biti neprimjetan za okolinu jer ga karakterizira prejedanje u samoći i patnja u tišini. Osoba osjeća sram i krivnju te se izolira i skriva svoje navike pred drugima. Važno je što ranije započeti sa tretmanom da bi se smanjili dugoročni zdravstveni i psihosocijalni problemi.

U idealnim uvjetima, pristup pacijentu sa poremećajem prejedanja bio bi timski, a članovi tima bi bili liječnik obiteljske medicine, psihijatar, psihoterapeut, nutricionist i po potrebi liječnici drugih specijalnosti. Terapijski postupci trebali bi biti usmjereni na podležeći psihički problem koji uzrokuje ovo destruktivno ponašanje, a uključivali bi individualnu psihoterapiju, grupnu psihoterapiju, obiteljsku terapiju i specifične oblike kognitivno bihevioralne terapije. Od pomoći može biti i uključivanje u grupe potpore. Budući da je kompulzivno prejedanje psihički poremećaj, a ne realna potreba za hranom, izborom namirnica ne može se izliječiti bolest, ali uz osnovnu terapiju i nutricionističko savjetovanje ima svoje mjesto. Od psihofarmaka učinkovitima su se pokazali neki SSRI i antiepileptik topiramat. U svakom je slučaju neophodan individualni pristup. Tretman može trajati mjesecima ili godinama, koliko je potrebno da osoba iscijeli emocionalne okidače za prejedanje i razvije zdravije mehanizme obrane od stresa, anksioznosti, depresije i ostalih neugodnih emocija.

Za poremećaj sa prejedanjem može se reći da je oblik autodestruktivnog ponašanja. Izdvajanje tog poremećaja kao zasebnog dijagnostičkog entiteta trebalo bi povećati svijest javnosti o ovom poremećaju, promijeniti krivu percepciju da se radi o ljudima koji „ne brinu dovoljno o sebi“ ili „se samo trebaju naučiti kontrolirati“, potaknuti razvijanje specifičnog terapijskog algoritma, a osobama koje od poremećaja pate trebalo bi olakšati pristup prijeko potrebnoj pomoći.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci