Mladi i alkohol - stavovi

"Alkoholizam je bolest, a alkoholičar je bolesnik kod koga se zbog prekomjerne i dugotrajne uporabe alkoholnih pića pojavljuje psihička i fizička ovisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji".

Adolescencija je razdoblje sazrijevanja ličnosti. Osoba u adolescenciji intenzivno traži sebe, svoju ulogu i mjesto u životu. Izgrađuje svoj identitet. Adolescent teži neovisnosti i samostalnosti, željan je ugode, po principu " sad i odmah". Većinom je nesiguran u sebe i želi se iskazati i dokazati u društvu. Upravo alkohol mladima daje (lažan) osjećaj sigurnosti i samosvijesti. Mladi ljudi, u pravilu, za razliku od odraslih, piju nešto rjeđe, ali gotovo uvijek s namjerom da se napiju. Objektivne rizike pijenja ne poznaju,a o štetnosti alkohola malo znaju. Alkohol ih opušta i čini spontanijima, sigurnijima u sebe te samopouzdanijima. Konzumacija alkohola osobito je rizična i štetna za tinejdžere. U većini slučajeva, kod tinejdžera ne govorimo o alkoholizmu, već o zloupotrebi alkohola. Na umu treba imati rizike ranog pijenja. Dugoročne posljedice zloupotrebe alkohola su razorne i devastirajuće, s obzirom da se u tom periodu poklapa razvija čeoni režanj mozga, zadužen za kritičko rasuđivanje, planiranje, razvoj socijalnih vještina i kontrolu emocija.
Mladi ljudi, adolescenti i tinejdžeri , su pod utjecajem alkohola nemirniji. Otežano i nesuvislo govore, otežano se koncentriraju, mogu izgubiti kontrolu nad vlastitim ponašanjem. Lako mogu izgubiti svijest. Djeca i mladi su puno osjetljiviji na alkohol zato što njihov tjelesni i psihički razvoj još nije završen, jer su i tjelesno slabiji, ranjiviji su i imaju manje iskustva i znanja o štetnom učinku alkohola negoli odrasli ljudi. U psihološke posljedice pijenja alkohola spadaju pad volje i motivacije, zanemarivanje svakodnevnih aktivnosti, školskih i fakultetskih obaveza, teškoće u komunikaciji, pad koncentracije, poteškoće odlučivanja i rješavanja problema, otkočenija seksualnost, razdražljivost, agresivnost, tjeskoba, suicidalne misli, poteškoće u interpersonalnim odnosima sa obitelji i prijateljima, gubitak prijatelja, konflikti, bjegovi od kuće, nasilja...

Stavovi prema pijenju formiraju se već u djetinjstvu i ranoj adolescenciji i to vrlo često po modelu identifikacije s najbližima. Alkoholizam kao takav obiteljska je bolest, obitelj ju može podržavati ili liječiti.
Za adolescenta i formiranje stava prema alkoholu najbitniji je čimbenik stav roditelja i obitelji. Krajnosti nisu dobre.
Na stav mladih prema pijenju vrlo destruktivno djeluju dva stava roditelja prema alkoholu - potpuno odbijanje alkohola i ovisnost o alkoholu. Izrazito odbijanje alkohola u adolescenta budi znatiželju. Roditelji koji potpuno odbijaju alkohol za to imaju sigurno osobne i prihvatljive razloge, ali samim time nehotice stavu prema alkoholu pridaju nekakvo značenje. U sredini u kojoj je pijenje alkohola društveno prihvatljivo, dijete iz znatiželje proba (a ponekad i obilato) to " zabranjeno voće".
Djeca iz obitelji koja njeguju potpunu trezvenost mnogo lakše popuštaju pritisku vršnjaka.
Druga krajnost - izrazita vezanost roditelja za alkohol (bolest ovisnosti o alkoholu roditelja) izaziva kod djeteta imitaciju ponašanja, učenje po modelu - šalju djetetu poruku da je pijenje poželjno i pravilno i " neloše". U obitelji ovisnika o alkoholu postoje preduvjeti za ometeno emocionalno sazrijevanje djeteta. Dijete ostaje prikraćeno za osjećaj sigurnosti, samopouzdanje, samopoštovanje, primjereno izgrađivanje spolne uloge. Ukoliko postoji i verbalno i fizičko nasilje dijete razvija osjećaje bojazni, krivnje, mržnje i beznađa. Sve se to odražava na pomanjkanju samopoštovanja djeteta i adolescenta, može uzrokovati da se dijete ne osjeća prihvaćeno niti vrijedno, često isto pokušavaju riješiti " samomedikacijom"- alkoholom.
Piju li roditelji povremeno i alkoholu ne pridaju nikakvo posebno značenje, djeca imaju mogućnost oblikovati bitno prirodniji stav prema alkoholu.
Većina mladih će prije ili kasnije kušati alkohol. Nepotrebno je u tome precipitirati buduću ovisnost.
Kako možemo pomoći djeci da kažu ne alkoholu:
1: Otvoreno razgovarati sa djecom o alkoholu - u sigurnoj i mirnoj obiteljskoj atmosferi na djetetu prilagođen način objasniti zašto je alkohol štetniji za njega negoli za odraslu osobu.
2: Aktivno osluškivati svoje dijete - tako da dijete ima dojam da ga uvažavate, da ga ne osuđujete i ne omalovažavate
3: Djetetu pomoći da stekne dobro mišljenje o sebi ( čestim pohvaljivanjem truda, ne nužno rezultata, postavljanjem stvarnih i dostižnih ciljeva, truditi se ne uspoređivati svoje dijete tuđim, kritiziranjem postupaka a ne djeteta samog, davanjem ozbiljnih zaduženja, pokazivanjem ljubavi djetetu).
4: Poticanjem razvijanja pravih vrijednosti
5: biti dobar uzor (izbjegavati pijenje alkohola u emocionalnoj krizi)
6: pomoći djetetu da izdrži tzv . pritisak vršnjaka – razgovorom o vrijednosti individualnosti (svako je dijete posebno), i o vrijednosti prijateljstva (razlikovati pravo od prividnog).
7: Poticanjem zdravih kreativnih aktivnosti – bez suviše očekivanja i zahtjeva, sudjelovanje sa djecom u aktivnostima.

Adolescenta od ovisnosti može zaštititi primjerena obitelj.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci