Shizoidni poremećaj ličnosti

Danas su specifični poremećaji ličnosti definirani kao trajni obrasci unutarnjih doživljavanja i ponašanja koji značajno odstupaju od uobičajenih obrazaca očekivanih u određenoj kulturi kojoj ta osoba pripada, pervazivni su i nefleksibilni, počinju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, stabilni su tijekom vremena i dovode do patnje ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja.

Danas su specifični poremećaji ličnosti definirani kao trajni obrasci unutarnjih doživljavanja i ponašanja koji značajno odstupaju od uobičajenih obrazaca očekivanih u određenoj kulturi kojoj ta osoba pripada, pervazivni su i nefleksibilni, počinju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, stabilni su tijekom vremena i dovode do patnje ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja.
Na temelju kliničke slike poremećaje ličnosti se dijele u DSM-IV i DSM V klasifikaciji u tri glavne skupine (engl. Clusteri).
Shizoidni poremećaj ličnosti spada u skupinu A u koju su uvršteni i shizotipni i paranoidni poremećaj ličnosti.
Sva tri poremećaja ličnosti iz skupine A mogu biti povezani sa psihotičnim poremećajima, zato kao kriterij isključivanja je da se model ponašanja ne smije javljati isključivo u tijeku nekog od psihotičnih poremećaj ili poremećaja raspoloženja s psihotičnim obilježjima.
Važno je i razlučiti poremećaj ličnosti od crta ličnosti. Crte ličnosti dijagnosticiraju se kao poremećaj ličnosti samo kada su nefleksibilne, neprilagođene i postojane te uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje ili subjektivne smetnje.

Ovisno o opsegu i intenzitetu poremećaja, nastaje relativno trajan, nefleksibilan i neprilagođen obrazac ponašanja s doživljajem vanjske i unutarnje stvarnosti, te uspostavljanje i održavanje odnosa s drugima. Oštećena su ili ograničena bitna područja osobnog, obiteljskog, profesionalnog i društvenog života.

Klinička slika shizoidnog poremećaja ličnosti
Shizoidni tip ličnosti je karakteriziran potrebom za osamljivanjem, povlačenjem od uzbuđenja, kontakata, uobičajenih kulturno uvjetovanih načina opuštanja i uživanja.
Oni teško stupaju u socijalne interakcije. Pervazivnog su modela nezainteresiranosti za socijalne odnose. Naglašeno su zaokupljeni svojim vlastitim mislima, skloni introspekciji i maštanju u okvirima samačkih aktivnosti. Čuvaju osjećaj sigurnosti izbjegavanjem intimnosti s drugima u strahu od intruzivnih doživljaja. Umjesto bliskosti biraju distancu usprkos ”usamljenosti”. Bliskost je za njih zastrašujuća.
Iskazuju ograničenost u rasponu izražavanja emocija u interpersonalnim situacijama, doimaju se hladni, udaljeni, indiferentni na pohvale i kritike. Slabo izražavaju i ljubav i ljutnju, nezrele su seksualnosti, nezainteresirani za seksualne odnose, nemaju bliske prijatelje ili povjerljive odnose.
Nemogućnost ostvarivanja bliskosti s drugima, osjećaj opasnosti pri zbližavanju, je posljedica dubokog nepovjerenja, a strah guši potrebu za odnosom. ”Glad za ljubavlju” nikada nije bila adekvatno zadovoljena. Osjećaju se sigurno izolirajući se od emocija drugih, ali i od vlastitih. Distanciranost i superiornost je maska za duboki osjećaj odbačenosti i nepovezanosti s drugima.
Poslove i hobije biraju tako da ne uključuju ili minimalno uključuju interakciju s drugim ljudima. Mogli bi ih nazvati solo igrači, više zainteresirane za intelektualne sadržaje nego za ljude kao na primjer igre na računalu ili rješavanje matematičkih zadataka. Izolacija i separatizam mogu biti posljedica nedostatka pozitivnih iskustava s drugim ljudima ili posljedica nedostatnih vještina komunikacije.

Prevalencija shizoidnog poremećaja ličnosti nije sa sigurnošću poznata, a ovisno o kriterijima istraživanja susreće se u 0.5-2.5 % u općoj populaciji. Češće ga nalazimo kod muškaraca i u obiteljima shizofrenih i shizotipnih bolesnika.

U etiologiji koja je nedovoljno poznata, multifaktorska, djelomice i genetski određena, važni su i psihološki čimbenici u ranom okruženju osobe koji djeluju iskrivljujući. Uočeni su obrasci obiteljske interakcije u kojoj je dominantan konflikt između međusobnog pristupanja i izbjegavanja, čak do koegzistencije deprivacije i intruzije. Moglo bi se reći da poremećaji u obiteljskim odnosima u ranom djetinjstvu dovode do ”emocionalnog smrzavanja”. Dolazi do povlačenja u fantaziju ( shizoidno fantaziranje ) uz korištenje primitivne obrane - bespomoćna ranjivost nasuprot grandioznoj superiornosti.

U književnosti i u filmskoj umjetnosti možemo prepoznati likove sa karakteristikama shizoidnog poremećaja ličnosti: u nezaboravnom liku slavnog viktorijanskog detektiva Sherlocka Holmes-a, kao i u nekim likovima vestern klasika koje glumi Clint Eastwood.

Shizoidni poremećaj može biti prethodnica sumanutog poremećaja ili shizofrenije, a postoji i veći rizik od razvoja velike depresivne epizode, distimije i anksioznih poremećaja.
U stresnim situacijama kod osoba sa shizoidnim poremećajem ličnosti moguće su dublje dekompenzacije poput kratke psihotične epizode koje traju nekoliko minuta ili sati.

Liječenje
Psihoterapija je prva terapija izbora kod poremećaja ličnosti. Tri su glavna pristupa u psihoterapiji: psihodinamski, kognitivno - bihevioralni i suportivni pristup.
Postoje brojne varijante ovih psihoterapija: TFP - transferno fokusirana psihoterapija koju je utemeljio Otto Kernberg to je kratka psihodinamska terapija, MBT mentalizacijski bazirana terapija - koju su utemeljili britanski psihoanalitičari Petar Fonagy i Anthony Bateman, te DBT- dijalektička bihevioralna terapija koju je utemeljila Marsha Linehman.
Interpersonalna terapija je usmjerena na poticanje društvenih relacija i emocionalnih reakcija mijenjajući tako shizoidni obrazac.
Kognitivna terapija je usmjerena na promjenu bazičnih vjerovanja kao na primjer ”Život je mnogo lakši bez drugih osoba” i ”Odnosi sa drugim ljudima mogu donijeti samo neprilike”. Kognitivna vulnerabilnost bazirana je na bazičnim vjerovanjima koja su pretjerana, rigidna ili prijeteća. Ova disfunkcionalnost vjerovanja rezultat su interakcije između genetičke predispozicije, izloženosti nepovoljnim utjecajima i specifičnim traumatskim iskustvima.
Farmakoterapija se primjenjuje ovisno koji simptomi dominiraju. Kod pojave psihotičnih simptoma preporuka je uvođenje antipsihotika nove generacije. Treba izbjegavati polifarmaciju, te paziti na moguće nus pojave.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci