Aripiprazol - mogućnosti u liječenju shizofrenije

Atipični antipsihotici, u koje spada i aripiprazol, u mnogome su unaprijedili liječenje psihotičnih poremećaja, osobito shizofrenije.

Atipični antipsihotici, u koje spada i aripiprazol, u mnogome su unaprijedili liječenje psihotičnih poremećaja, osobito shizofrenije. Specifičnost djelovanja atipičnih antipsihotika proističe iz jedinstvenog dualnog 5HT2A i D2 antagonizma; brze disocijacije s D2 receptora s posljedično niskom stopom ekstrapiramidalnih simptoma, niskim porastom prolaktina i intaktnom kognicijom; te D2 receptorskog parcijalnog agonizma. Parcijalni agonisti mogu djelovati bilo kao agonisti ili antagonisti, ovisno o okolnoj razini neurotransmitora. U prisutnosti agonista, djeluju antagonistički, a u odsutnosti agonista njihovo djelovanje je agonističko. Stoga parcijalni agonizam na razini D2 receptora funkcionira kao stabilizator dopamina. To pruža mogućnost optimalnijeg terapijskog djelovanja u liječenju shizofrenije:
u mezolimbičkom dopaminskom putu gdje dominira dopaminska hiperaktivnost, postiže se antagonistički učinak, dok se agonistički učinak postiže u mezokortikalnom dopaminskom putu čija hipofunkcija uvjetuje deficitarne simptome. Pri tome izostaje blokada nigrostrijatalnog i tuberoinfudibularnog dopaminskog puta, uz izostanak ekstrapiramidalnih simptoma i povišenih vrijednosti prolaktina.(1)

U čemu je jedinstvenost aripiprazola među atipičnim antipsihoticima?

Iako mehanizam djelovanja aripiprazola još uvijek nije u potpunosti rasvjetljen, izdvaja ga činjenica da je jedini za sada potvrđeni parcijalni agonist među atipičnim antipsihoticima, čija se učinkovitost kontinuirana potvrđuje u kliničkoj praksi.(2) Ona se temelji na parcijalnom agonizmu dopaminskih D2 receptora, ali i serotoninskih 5-HT1A receptora koji uvjetuju slijedeće prednosti: povoljan sigurnosni profil s redukcijom ekstrapiramidalnih simptoma i prolaktinemije, ali i značajni antidepresivni, anksiolitički i prokognitivni učinak, odnosno učinak na deficitrane simptome.(3,4) Agonističko djelovanje ujedno smanjuje otpuštanje glutamata te indirektno umanjuje produktivne psihotične simptome. Antagonistički učinak na razini serotoninskih 5-HT2A receptora blokira inhibitorni učinak serotonina na mezokortikalne i nigrostrijatalne dopaminergičke neurone te posljedično omogućuje medikamentoznu blokadu dopaminskih D2 receptora umanjujući produktivne simptome.(5, 6)

Izostanak ili slabi učinak na razini drugih receptorskih sustava u mnogome doprinosi dobroj toleranciji lijeka, pa time i sigurnosti primjene, u odnosu na druge atipične antipsihotike. Nizak afinitet za H1 histaminske receptore uvjetuje nizak rizik dobitka na težini, kao i sedacije, što su za bolesnike često ključni preduvjet prihvaćanja i dosljednosti u primjeni lijeka. Minimlni gastrointestinalni antikolinergički učinci (suhoća usta, konstipacija, retencija urina) kao i izostanak nepovoljnog učinka na kogniciju uvjetovani su vrlo niskim afinitetom aripiprazola za muskarinske acetilkolinergičke receptore. Nizak afinitet za alfa.adrenergičke receptore ključni su za nisku stopu hipotenzivnih učinaka.(3). Dobrom sigurnosnom profilu pridružuju se i nizak kardiometabolički rizik, s niskom stopom hiperlipidemije kao i učinkom na QTc, uz nizak učinak na prolaktinemiju. Akutne eksptrapiramidalne nuspojave svrstavaju aripiprazol u sigurnosnu skupinu niskog rizika, zajedno s kvetiapinom i klozapinom.(7)
Dobar sigurnosni profil aripiprazola čini još jednu značajnu prednost njegove primjene u liječenju psihotičnog poremećaja: kombiniranje odnosno adjuvantni učinak uz drugi antipsihotik, u svrhu ne samo poboljšavanja sveukupnog terapijskog učinka, nego i u svrhu izbjegavanja potencijalnih nuspojava. Tako će aripiprazol u kombinaciji s haloperidolom značajno umanjiti ne samo incidenciju motoričkih nuspojava, nego i utjecaj na produljenje QT intervala , a u kombinaciji s kvetiapinom, olanzapinom i klozapinom smanjit će sedaciju.(8) Primjena aripiprazola zajedno s olanzapinom ili klozpinom svakako će uvjetovati manji porast tjelesne težine kao i smanjiti rizik razvoja metaboličkog sindroma negoli bi to bio slučaj pri monoterapiji olanzapinom ili klozapinom. (9,10)

Sveukupna učinkovitost aripiprazola, u odnosu na standardni tretman i skrb shizofrenih bolesnika ( temeljeno na primjeni olanzapina, kvetiapina ili risperidona) prema istraživanju Kerwina i sur, 2007 g, definitivno prednjači na razini sigurnosnog profila, učinka na pozitivne i negatovne simptome, kao učinka na raspoloženje i kognitivno funkcioniranje oboljelih od shizofrenije.(11) Tako aripiprazola značajno može poboljšati socijalizaciju bolesnika, te time indirektno pospješiti i bolje sveukupno funkcioniranje, što je ujedno i preduvjet dugoročnog ishoda liječenja.(12)

Svojom učinkovitošću u kupiranju kako produktivnih, tako i deficitarnih simptoma, uz značajni utjecaj na afektivno stabiliziranje i bolje kognitivno funkcioniranje, uz dobar sigurnosni profil, aripiprazol se svrstava među antipsihotike izbora u liječenju psihotičnih poremećaja shizofrenog spektra. Navedene preferencije presudne su za terapijsku surdaljivost što je osobito bitno za mlade bolesnike koji tek započinju cjeloživotni put liječenja. Stoga je i preporuka što ranijeg uvođenja aripiprazola u akutno liječenje, kao i u terapiju održavanja shizofrenog poremećaja. Od značaja je i mogućnost primjene dugodjelujućeg oblika lijeka koji će dalje olakšati terapijski proces, kao i umanjiti stigmu oboljelog dobrom kontrolom bolesti i na razini izvaninstitucijskog liječanja. Svojim specifičnim profilom, bilo kao mono ili adjuvantna terapija, značajna je i uloga aripiprazola u liječenju poremećaja afektivnog spektra.

Koje nam mogućnosti primjene aripiprazola nudi iskustvo iz kliničke prakse?

Mladi bolesnici s prvom shizofrenom epizodom svakako bi trebali biti populacija oboljelih kojima je indicirana što ranija primjena aripiprazola. Ona im može pomoći u redukciji produktivnih simptoma (bilo kao mono ili adjuvantna terapija), uz istovremeno očuvanje, a potom i dalje poboljšanje funkcija na razini afektiviteta, voljne djelatnosti i kognitivnog funkcioniranja, a kao preduvjet postizanja kvalitetne kliničke remisije, te u konačnici i funkcionalnog oporavka.
U bolesnika s višegodišnjom poviješću shizofrenog poremećaja, s dominacijom deficitarnih i/ili rezidualnih simptoma, aripiprazol se može primijeniti u svrhu ublažavanja istih i postizanja eventualnog pomaka u okviru osnovnog dnevnog funkcioniranja.
Shizofreni bolesnici starije životne dobi, kod kojih je afektivno-voljna komponenta reducirana dijelom i po organskom tipu, mogu postići izvjesno ublažavanje simptoma, što nam je pokazalo naše kliničko iskustvo.
Posebna kategorija bolesnika su mladi bolesnici s još nedovoljno diferenciranom kliničkom slikom, čiji simptomi i tijek bolesti upućuju na mogućnost shizofrenog procesa, ali još uvijek dominiraju prodromi s dominantnom opsesivno-kompulzivnom komponentom i viskom razinom tjeskobe. Tu nam je iskustvo pokazalo dobar terapijski odgovor uz primjenu aripiprazola u kombinaciji sa selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina.

 

Zaključno, aripiprazol učinkovit je antipsihotik u liječenju shizofrenije, s dobrom kontrolom produktivnih simptoma te značajnim učinkom na afektivno stabiliziranje i kognitivno funkcioniranje, pri čemu je dobrog sigurnosnog profila uz nizak metabolički rizik i jednostavnost primjene, Sve su to čimbenici koji su bitni za prihvaćanje lijeka i dalju suradljivost u terapijskom procesu, što je sve zajedno preduvjet uspješnog liječenja i postizanja optimalnog oporavka.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci