Sezonska depresija

Poremećaj raspoloženja koji ima sezonski karakter naziva se Sezonski afektivni poremećaj (SAP). To znači da su odstupanja u raspoloženju izražena u određenom godišnjem dobu.

Poremećaj raspoloženja koji ima sezonski karakter naziva se Sezonski afektivni poremećaj (SAP). To znači da su odstupanja u raspoloženju izražena u određenom godišnjem dobu. Konkretno, ovdje se depresivno raspoloženje javlja u jesenskim i zimskim mjesecima, kada se prirodno smanjuje broj sunčanih dana. Zato je sezonska depresija najizraženija u geografskim područjima koja su udaljena od Ekvatora, s kontinentalnom klimom i izmjenom godišnjih doba. Za sada epidemiološki podaci pokazuju da prednjače Skandinavske i Sjevernoameričke zemlje, s prevalencijom od 2 do 6%. Sezonska depresija se javlja 4 puta češće u žena nego u muškaraca, pretežno u mlađoj i srednjoj odrasloj dobi.
Od depresivnih simptoma izraženi su sniženo (depresivno) raspoloženje u trajanju barem dva tjedna, bezvoljnost, nedostatak energije, promjena apetita i sna, gubitak interesa i motivacije, smanjenje libida, a psihomotorika je često usporena (kočena depresija) ili kod nekih povišena (agitirana depresija). Vrlo često su oboljeli tjeskobni, zabrinuti, razmišljanje im je također depresivnog kolorita i sadržaja, pažnja se teško može usmjeriti na neko drugo, a osobito pozitivno, zbivanje u okolini. U najtežim slučajevima oboljeli mogu imati sumanute ideje (npr. ideje propasti) ili suicidalne namjere. S obzirom da se depresivni bolesnici često povlače u sebe, nekada je teško za obitelj i prijatelje razumjeti što se s oboljelima događa.
O sezonskoj depresiji govorimo kada se simptomi depresije javljaju redovito u jesen i zimu barem zadnje dvije godine, a povlače se s dolaskom proljeća, te depresija u tome periodu nema nesezonski karakter. Tipično za sezonsku depresiju je da oboljeli u nadolasku smanjene količine sunčevih zraka postaju psihomotorno usporeni, osjećaju se tromo, pate od gubitka koncentracije, nedostatka motivacije, te se javljaju “atipični simptomi” depresije: kao da nedostatak energije nastoje nadoknaditi prekomjernim spavanjem (hipersomnija) i jedenjem (hiperfagija), naročito ugljikohidrata, te postoji značajan dobitak na tjelesnoj težini. Nadalje, oko tri četvrtine pacijenata iskazuje pojačanu iritabilnost nerijetko s ispadima bijesa, a oko polovine zahvaćenih pacijentica pati od Predmenstrualnog disforičnog poremećaja (PMDD). Značajan je i pad u sveukupnom funkcioniranju - na radnom mjestu i u obitelji. Kao i u nesezonskoj depresiji, i ovdje se simptomi mogu komplicirati sve do pojave sumanutih i suicidalnih ideja. Nerijetko će uslijed poteškoća u obavljanju svakodnevnih zadataka ovakvi bolesnici potražiti pomoć liječnika psihijatra. Diferencijalno-dijagnostički u obzir dolaze ostali depresivni i bipolarni poremećaji raspoloženja, poremećaji hranjenja, a od somatskih stanja svakako treba obratiti pozornost na eventualni hipotiroidizam.
Danas nam stoji na raspolaganju više metoda liječenja koje se mogu kombinirati.
S obzirom da se prema znanstvenim istraživanjima kod sezonske depresije radi o poremećaju rada “biologijskog sata”, odgovornog za dnevni ritam budnosti i spavanja, pristupa se prvenstveno biologijskoj metodi liječenja. Prema predloženim mehanizmima nastanka sezonske depresije, kod oboljelih je nedostatna aktivnost serotoninskog sustava u mozgu, na način da je pojačana aktivnost serotoninskog transportera (SERT) koji neuroprijenosnik serotonin ponovno vraća u presinaptički neuron. U isto vrijeme je pojačana sinteza hormona melatonina u pinealnoj žlijezdi, što uzrokuje prekomjernu pospanost. Nadalje, pronađen je i manjak vitamina D, za što se vjeruje da igra ulogu u oslabljenoj serotoninskoj aktivnosti.
Zato se bolesnicima ponajprije preporuča dolaziti na terapiju svjetlom u specijaliziranu Ambulantu za fototerapiju, koja se vrlo uspješno kombinira sa suportivnom psihoterapijom i/ili primjenom psihofarmaka. Lampa za fototerapiju emitira spektar dnevnog svjetla velike jačine (10 000 luxa). Svjetlo djeluje putem fototeceptora na mrežnici oka, te neuronskim putevima i neuronima u suprahijazmatskoj jezgri u mozgu (“biologijski sat”) utječe na sintezu serotonina i melatonina. Poznato je da nedostatak serotonina uzrokuje depresivne i anskiozne simptome. Melatonin pak utječe na ritam budnosti i spavanja. U normalnim uvjetima se kod smanjene količine dnevne svjetlosti u mozgu luči melatonin koji uzrokuje pospanost, dolazi do uspavljivanja i održavanja sna do jutarnjih sati. Međutim, kod sezonske depresije postoji nesrazmjer u lučenju melatonina, te takvi bolesnici postaju ranije pospani i skloni su duljem spavanju, uz kronični osjećaj umora. Primjenom fototerapije povećava se količina dnevne svjetlosti, odlaže se sinteza melatonina do večernjih sati, čime se smanjuje kronični umor. Kako je sinteza serotonina povezana sa sintezom melatonina, usporedo se popravljaju raspoloženje i simptomi tjeskobe. Na fototerapiju je potrebno dolaziti kontinuirano barem 3 do 4 tjedna u jutarnjim satima. Primjena fototerapije traje 20 do 30 minuta. Bolesnik sjedi sa zatvorenim očima, a svjetlost je usmjerena u područje čela. Nerijetko fototerapija odmah djeluje anksiolitički i umirujuće. Vrlo brzo se popravlja psihomotorika i ritam spavanja, a nakon nekog vremena raspoloženje, koncentracija i pamćenje. U lampu je ugrađen filter za ultraljubičasto svjetlo, tako da od fototerapije koža ne može pocrvenjeti niti pocrniti. Nuspojave su rijetke, blage i prolaznog karaktera, poput glavobolje i nemira. Kontraindikacije za primjenu su teže bolesti oka, zatim suicidalna, psihotična i manična stanja. S obzirom da fototerapija lokalno dovodi do hiperemije i ubrzanja metabolizma, ne daje se ni bolesnicima s malignom bolešću.
Kod određenog broja sezonskih depresija fototerapija nije dovoljna, te se dodatno od lijekova može propisati antidepresiv, najčešće iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS), te anksiolitik/sedativ prema indikaciji, uz suportivnu psihoterapiju. Oboljelima se također savjetuje da u prehrani ograniče unos škroba i šećera, da pojačaju fizičku aktivnost, reduciraju količinu stresa, da provode više vremena na otvorenom, u društvu obitelji i prijatelja.
Rezultati primjene fototerapije su obećavajući. Klinički je dokazano da istovremena primjena s antidepresivom djeluje sinergistički i brže dolazi do oporavka u odnosu na izoliranu primjenu antidepresiva. U tome smislu skraćuje se trajanje sezonske depresije, te oboljelima pruža mogućnost za brži povratak na uobičajenu razinu funkcioniranja u obitelji i široj društvenoj zajednici.
Važno je napomenuti da se danas fototerapija kao učinkovita dodatna terapija primjenjuje i kod nesezonskih depresivnih poremećaja.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci