Aripiprazol u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji

Aripiprazol predstavlja novu stepenicu u razvoju antipsihotika. Za razliku od ostalih, aripiprazol djeluje primarno kao parcijalni agonist D2-receptora.

Antipsihotici su lijekovi kojima je primarna zadaća suzbijanje psihotičnih simtpoma. Uobičajena je podjela psihotičnih simtpoma na tzv. pozitivne ili produktivne i negativne ili deficitarne. Pozitivni psihotični simtpomi su: halucinacije (opažanje bez stvarnog podražaja), sumanute ideje (pogrešna uvjerenja nedostupna korekciji razuvjeravanjem), smetnje doživljavanja vlastite ličnosti. Negativni ili deficitarni psihotični simptomi su: osiromašen govor, emocionalna udaljenost ili zaravnjenost, emocionalno povlačenje od društva i bliskih osoba, nedostatak motivacije, nemogućnost doživljaja užitka. Psihotični poremećaji ili psihoze su oni psihijatrijski poremećaji kod kojih u kliničkoj slici dominiraju upravo navedeni simptomi. Oboljeli imaju oštećen ili promijenjen doživljaj stvarnosti - „žive u svom svijetu“. Tipičan predstavnik psihotičnih poremećaja je shizofrenija.
Osoba oboljela od psihoze najčešće nema uvida u svoje smetnje niti ima potrebu za liječenjem. Kod oboljelih naglo ili postupno dolazi do oštećenja svakodnevnog funkcioniranja a to obično potakne obitelj da potraže pomoć. Na početku liječenja najčešće se postavlja dijagnoza akutnog ili prolaznog psihotičnog poremećaja.
U liječenju je naglasak na primjeni antipsihotika koji djeluju na neurotransmitorske sustave u mozgu. Antispihotici se prvenstveno koriste za liječenje shizofrenije, shizoafektivnog poremećaja, drugih psihotičnih poremećaja, manije u bipolarnom afektivnom poremećaju (BAP) i depresije sa psihotičnim obilježjima. Psihotični simpomi su uglavnom posljedica neravnoteže u aktivnosti dopaminskog neurotransmitorskog sustava u mozgu, no i ostali sustavi su pogođeni. Stoga antipsihotici dominantno djeluju na dopaminske receptore (npr. D2) , no djeluju i na serotoninske (5-HT), histaminske (H) i druge. Međusobno se razlikuju po načinu i snazi djelovanja na pojedinim receptorima što nam omogućuje da individualno skrojimo najbolju moguću terapiju za svakog pacijenta.
Antipsihotici se koriste od sredine 20. stoljeća. Najstariji, tipični ili antipsihotici prve generacije, dominantno su djelovali blokirajući dopaminske receptore (haloperidol, flufenazin). Zbog svoje djelotvornosti na pozitivne simptome i danas se koriste, iako je njihova primjena povezana sa većim rizikom od ekstrapiramidnog sindroma (EPS ili jatrogeni parkinsonizam) i drugih neuroloških nuspojava. Te nuspojave često su bile povodom prijevremenog prekida liječenja. Također je zamijećeno da ovi antipsihotici slabo djeluju na negativne simptome.
Druga generacija antipsihotika (tzv. atipični) doskočila je tom problemu. Najpoznatiji predstavnici su klozapin, risperidon i olanzapin. Za djelotvorno liječenje i pozitivnih i negativnih simptoma zaslužan je prvenstveno njihov antagonizam na serotoninskim 5-HT2A receptorima. To djelovanje, uz slabiji afinitet prema D2 receptorima, povezuje se sa rjeđom pojavom EPS-a i hiperprolaktinemije. Međutim, obilježje ovih antipsihotika da blokiraju određene serotoninske receptore povezano je sa drugim nuspojavama, npr. porastom tjelesne težine, hiperlipidemijom, hiperglikemijom, inzulinskom rezistencijom. Novi cilj u liječenju bio je izbjeći i neurološke i kardio-metaboličke nuspojave.
Aripiprazol predstavlja novu stepenicu u razvoju antipsihotika. Za razliku od ostalih, aripiprazol djeluje primarno kao parcijalni agonist D2-receptora. Zbog svog jedinstvenog mehanizma djelovanja neki ga nazivaju i antipsihotikom treće generacije ili stabilizatorom dopaminskog sustava. Također je antagonist za 5-HT2A i 5-HT7 receptore i parcijalni agonist 5-HT1A. Agonistički učinak na 5-HT2C receptore povezuje se sa nižim rizikom od debljanja. Najčešće zabilježene nuspojave su akatizija (nekontrolirani nemir uz potrebu za kretanjem) i mučnina. Aripiprazol djeluje na psihotične simptome, na anksioznost, depresivnost i stabilizira raspoloženje. Praktičan je u primjeni, može se uzimati jednom dnevno, neovisno o obrocima. Terapijski raspon je 10-30 mg.
Aripiprazol je prvi put odobren za liječenje shizofrenije u odraslih 2002.g. u SAD-u. Prvi aripiprazol u Hrvatskoj brzo je prihvaćen i od psihijatara i od pacijenata. Posebno važno mjesto zauzima u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji jer je vrlo malo antipsihotika službeno odobreno za liječenje maloljetnika.
Dosadašnja istraživanja liječenja maloljetnika potvrdila su da aripiprazol nije učinovit samo u liječenju shizofrenije i bipolarnog afektivnog poremećaja, nego i hiperkinetskog poremećaja (ADHD), iritabilnosti kod pervazivnih razvojnih poremćaja (autistični spektar poremećaja), tikova i opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP). U SAD-u je odobren za liječenje shizofrenije od 13. godine života, za liječenje akutnih epizoda BAP-a od 10. godine (kao monoterapija ili dodatna terapija), a od 2009. odobren je i za liječenje iritabilnosti u djece sa autizmom od 6. godine. U Hrvatskoj je aripiprazol odobren za liječenje shizofrenije u adolescenata od 15. i za liječenje i prevenciju manije u bipolarnom afektivnom poremećaju od 13. godine.
Istraživanja ukazuju da aripiprazol, u usporedbi sa češće propisivanim antispihoticima druge generacije, ima najmanju vjerojatnost izazivanja debljanja i metaboličkog disbalansa. Neka istraživanja ukazuju da postoji nešto veći rizik od akatizije, no druga istraživanja to nisu potvrdila. Postoje indicije da je pojava akatizije povezana sa većim dozama. Sedacija se također povezuje sa većim dozama, češće u djece koja imaju pervazivni razvojni poremećaj. Utvrđena je niža razina prolaktina u serumu nakon primjene aripiprazola što ukazuje na malu vjerojatnost nuspojava koje nastaju zbog hiperprolaktinemije (amenoreja, galaktoreja). Upravo zbog toga, možemo aripiprazolu dati prednost kao lijeku izbora za djevojčice i djevojke koje trebaju uzimati antipsihotik.
Osim odabira najboljeg mogućeg lijeka za našu djecu, važna je i psihoterapijska podrška. Kada djeca i adolescenti obole od psihotičnog poremećaja, savjetuje se uz lijekove obavezno primijeniti i neke od psihoterapijskih metoda (individualna, grupna ili obiteljska psihoterapija), čim to psihičko stanje pacijenta dozvoli. Dobra učinkovitost i podnošljivost aripiprazola osnova je za dobru suradnju u liječenju a to je preduvjet dobre prognoze liječenja.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci

Vezana pitanja i odgovori