Tjelesna aktivnost i mentalno zdravlje

Studije su pokazale da tjelesna aktivnost, odnosno aerobične vježbe i vježbe snage, pojedinačno ili još učinkovitije u kombinaciji, mogu povoljno utjecati na kogniciju.

Povoljni učinci fizičke aktivnosti i tjelovježbe na tjelesno zdravlje već su od ranije dobro poznati. Smatra se da redovito vježbanje značajno smanjuje mortalitetni rizik, te da je bitan čimbenik u sekundarnoj prevenciji mnogih kroničnih nezaraznih bolesti kao što su srčanožilne bolesti, krvožilne bolesti mozga i šećerna bolest. Međutim, kakav je učinak tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje?
Studije su pokazale da tjelesna aktivnost, odnosno aerobične vježbe i vježbe snage, pojedinačno ili još učinkovitije u kombinaciji, mogu povoljno utjecati na kogniciju (1.2)
Istraživanja u zdravih osoba pokazala su da tjelesna aktivnost ima povoljan učinak na neuroplastičnost, volumen bijele i sive moždane tvari kao i na funkcionalnu povezanost neurona, a što se u konačnici zrcali u boljem kognitivnom funkcioniranju. (3,4,5,6) Znanstvene spoznaje temeljene na rezultatima neurobioloških istraživanja dijelom su objasnile mehanizam navedenih učinaka. Poboljšanjem moždane cirkulacije potaknute pojačanom srčanožilnom aktivnošću tijekom vježbe, bolja je snabdjevenost moždanog tkiva kisikom uz bolju iskoristljivost glukoze u neuronima i glija stanicama. Neurogeneza koja se najjače očitije u hipokampalnom dentalnom girusu vrlo vjerojatno je odraz porasta neurotropnih čimbenika, bilo BDNF (brain-derived neurothrophic factor), ili čimbenika glijalnog podrijetla. (7,8,9,10) Vježbanje ujedno povisuje razinu antiinflamatornih citokina, interleukina 10, čime se poboljšava moždani imuni status.(11) Pri tome je važno napomenuti značaj umjerenosti vježbanja, obzirom da preintenzivne vježbe mogu imati čak obrnuti, odnosno stresogeni učinak (12). Povoljan imunološki moždani status novija istraživanja objašnjavaju utjecajem mišićno-skeletne aktivnosti na održavanje imunološke ravnoteže u mozgu, modulirajući kinureninski metabolički put koji je u interakciji s inflamatornim čimbenicima.(13)
Nedavna studija Chekroud i sur. objavljena 2018.g., a izvedena na uzorku od nešto više od 1,2 mil stanovnika, ispitući učinak vježbanja na sveukupni doživljaj mentalnog opterećenja pojedinca, pokazala je da se gotovo polovica ispitanika osjećala manje mentalno opterećenom nego osobe koje nisu vježbale. Iako su se povoljnim pokazali raznoliki tipovi vježbanja, najbolje učinke su pokazali timski sportovi, bicikiranje, te aerobične vježbe i vježbe u teretani. Pokazalo se da se najoptimalniji učinak postigao učestalošću vježbanja tri do pet puta tjedno u trajanju od 45 min. Pri tome „što više i jače, to bolje“, nije se pokazalo boljim, nego kontraproduktivnim. Tjelesne aktivnosti koje u svoj program imaju integrirane i mindfulness tehnike (yoga, tai chi), superiorno su bile učinkovitije u doživljaju mentalnog rasterećenja od ostalih tjelovježbi.(14)
Redovito vježbanje se tako pokazalo značajnim za mentalno zdravlje, odnosno poboljšanje kognicije starijih osoba, budući da utječe na porast volumena hipokampusa (temeljeno na funkcionalnoj MRI), odnosno onih regija koje su odgovorne za semantičku memoriju.(15) Preporuke redovitog vježbanja dio su smjernica Američke Akademije za neurologiju, za starije osobe koje pokazuju znake minimalnog kognitivnog oštećenja (MKO), jer poboljšavaju sposobnost mišljenja i memorije.(16)
Populacija osoba oboljelih od psihijatrijskih poremećaja vulnerabilna je skupina koja ima ne samo lošije tjelesno zdravlje i visok komorbiditet s tjelesnim bolestima, nego i značajno reducirano očekivano trajanje života. Stoga se ulažu napori u istraživanja koja bi nam pokazala koliko bi fizička aktivnost odnosno redovito vježbanje moglo biti jedan od čimbenika koji bi doprinosio u liječenju psihijatrijskih poremećaja. (17)
Dosadašnje studije su pokazale da se povoljan učinak na kogniciju redovitim vježbanjem može postići u: depresiji, ADHD, Alzheimerovoj, Parkinsonovoj i Huntingtonovoj bolesti, multiploj sklerozi, moždanom udaru i moždanoj traumi (18-25). Doprinoseći poboljšanju raspoloženja, slabljenju tjeskobe i poboljšanju sna, kliničke studije su tako ukazale da vježbanje može biti važan doprinos sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji navedenih popremećaja. (1)
U osoba s povješću depresivnog poremećaja, čak i blage, ali redovite vježbe (ako su i samo sat tjedno) imaju protektivni učinak. (26) Aerobične vježbe, same ili još bolje, u kombinaciji s meditacijom, doprinose povećanju i održavanju neurogeneze (27). U studiji koja je obuhvaćala osobe oboljele od klinički značajne depresije, aerobične vježbe su učestalošću od tri puta tjedno tijekom šest tjedana poboljšale radnu memoriju bolesnika.(28)
U istraživanjima učinka vježbanja na oboljele od depresivnog poremećaja, osobito se pokazalo interesantnim i značajnim prakticiranje yoge, za koju se ispostavilo da može ublažiti depresivne simptome, odnosno poboljšati raspoloženje i smanjiti anksioznost. Ti učinci se objašnjavaju „vagusno-GABA teorijom“: vježba u kombinaciji s tehnikom disanja aktivira aferentni vagalni parasimpatički put koji potom dovodi do povišenja razine gama-amino-maslačne kiseline (GABA), koje u prosjeku traje četiri dana. Da bi se povišena razina GABA održavala, pokazalo se potrebnim najmanje jedna seansa yoge tjedno, dok su učestalije seanse posljedično postizale veću redukciju depresivnih simptoma.(28,29,30,31)
Kako je GABA bitna u regulaciji hiperaktivnosti amigdala koja je u podlozi anksioznih poremećaja, bolesti ovisnosti kao i u posttraumatskom stresnom poremećaju, otvaraju se time dodatne mogućnosti u liječenju navedenih poremećaja.(28) Primjena yoge pokazala se učinkovitom za žene koje su u riziku oboljevanja od mentalnih poremećaja, doprinoseći smanjenu tjeskobe i depresije kao i učinka stresa. (32) Vježbanje yoge, prema nekim istraživanjima, može ublažiti negativne simptome, te doprinijeti poboljšanju kvalitete života i socijalnog funkcioniranja shizofrenih bolesnika. (29)
U studiji iz 2014. g., primjena aerobičnih vježbi u skupini shizofrenih bolesnika značajno je poboljšala njihove kognitivne parametre.(33) Nedavna studija proučavala je razinu interleukina IL-6, markera moždane inflamacije, koja je povišena u bolesnika oboljelih od shizofrenije (ali i depresije), a istraživanje je sprovedeno među oboljelima od prve shizofrene epizode. Aerobične vježbe jednom tjedno značajno su smanjile povišenu razinu IL-6, a redukcija je nadalje bila u pozitivnoj korelaciji s učestalošću vježbi. (34) Budući da se time na izvjestan način ublažavaju deteriorirajući učinci moždane inflamacije, realno je zapitati se nema li redovito vježbanje, između ostalih terapijskih čimbenika, mogući dugoročni povoljan utjecaj na tijek, pa i ishod bolesti.
U osoba koje su fizički neaktivne brže dolazi do propadanja živčanih vlakana bijele tvari. Stoga vježbanje može imati protektivnog učinka na moždanu vitalnost. Čini se da redovito vježbanje može odložiti i/ili usporiti atrofiju hipokampusa u amiloid pozitivnih osoba s minimalnim kognitivnim oštećenjem ili u osoba koje su u najranijem stadiju razvoja Alzheimerove bolesti. Preporuča se stoga da se osobe koje su rizične za razvoj Alzheimerove bolesti, koje imaju pozitivnu obiteljsku anamnezi ili ispoljavaju blaga kognitivna oštećenja, potiču na aerobične vježbe bar po pola sata tri do pet puta tjedno.(35)
Evidentno je da redovita umjerena fizička aktivnost, bilo da se radi o uobičajenim vježbama u teretani, aerobnim vježbama, vježbama koje inkorporiraju mindfulness principe, može biti značajan čimbenik poboljšanja mentalnog zdravlja uopće. To zahtjeva prilagodbu životnih navika, što nije lako organizirati i provoditi ni fizički i mentalno zdravim osobama.
U mentalno oboljelih osoba odluka o usvajanju novih životnih navika osobito je teža. Problemi dijelom potječu već od samih obilježja bolesti: nedostatak energije, volje i inicijative, afektivna sniženost, tjeskoba, ambivalencija i nedostatak samopouzdanja. Nuspojave lijekova također mogu otežavati izvođenje vježbi. Nezanemarivo je i pitanje potpore obitelji, kao i ekonomskih mogućnosti.
Ako prihvatimo redovitu fizičku aktivnost kao još jednu od mogućnosti jačanja preventivnih, kurativnih i rehabilitacijskih mjera u oboljelih od mentalnih poremećaja, onda je važno i razraditi plan njihove implementacije u smjernice liječenja. Pri tome je važno poći sa stajališta personalizirane psihijatrije, te individualiziranim režimom za svakog bolesnika posebno, optimalno prilagoditi tjelesne aktivnosti sukladno svim drugim aspektima terapijskog procesa, u svrhu dugoročnog poboljšanja i očuvanja mentalnog zdravlja.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci