Pozdrav,imam 18 godina i u vezi sam koja “pati zbog moje “krivice”.Ne znam kako bih započela nit odakle da krenem.Ovo što ću reći nemam ni ja objašnjenje za to.Radi se o tome da moj dečko svaki put kad spomene npr. ide s roditeljima u šoping,u kino itd. ja budem ne zam kako bih to nazvala,ljubomora,zavist ili nešto treće..Ne znam događa li se to zbog tog što je moja majka mene ostavila prije 5 godina,a situacija u mojoj obitelji nije sjajna?Ponašam se prema njemu kao da mu dajem “kaznu” jer on ima obitelj.Grubo mu odgovaram na poruke,ne želim da pričamo,budem bahata prema njemu..Ali nikada mu nisam rekla razlog tomu.I ja se loše osjećam zbog toga i rasplačem se svaki put kad mi kaže tako nešto.Nedavno je proslavio rođendan sa svojom obitelji,bila sam jako bezobrazna prema njemu i nisam mu se htjela javljat cjeli dan,a naravno da sam i plakala.Još uvijek si ne mogu objasniti zašto to radim.Jako sam tužna kad mi kaže tako nešto,a još gore rastužujem i njega svojim ponašanjem za koje ni ne zna zašto je takvo.Nekad razmišljam kako je najbolje prekinut tu vezu možda će tako biti bolje i njemu i meni.

Poštovana,

svakako da je Vaše odrastanje i bolno iskustvo ostavljenosti od majke snažno utjecalo na način koliko se nesigurno osjećate u svojim najbližim odnosima. Ja bih svakako preporučila psihoterapijsko liječenje jer i promjenom partnera možete ponovo u nekom drugom odnosu proživljavati takve probleme. Način kako se vežemo i osjećamo u bliskom odnosima nazivamo “privrženost” ili “attachment” i to je ono na čemu je potrebno raditi.

Sretno!