Borim se evo, 2 godine već, ostavio sam djevojku. vukla me dole za sobom i svojom negativom, manipuliranjem, ima dijete sa bivšim, ja sam prihvatio i nju i njega, nakon nekog vremena, vidio sam da iskorištavaju oboje maloga radi novaca, ona njega ignorirala, odbacivala, a ja sam se više brinuo za njega od njih dvoje, pitao sam ju zašto ga vuče sa sobom ako ga ne želi, ona ga je nakon 2 dana od toga predala svom bivšem, i od tada, moji osjećaji prema osobi, majci koja se odriče svojeg dijeteta su polako nestajali. Tada je došla prometna, od onda stvarno dno, tada sam shvatio šta i što je bitno u životu, živcirati se oko sitnica i stvari na koje ne možeš utjecati. Prekinili prvu put, radila je lažne profile da me manipulira, nije uspjelo, dosli na neku zabavu poslovnu, napila se, osramotila me pred svima, gađala me kamenjem, cijeli sam krvav bio, od toga, otjerao ju kuc, nakon nekog vremena, oprostio joj, pomirili se, obecala je da ce se promjeniti. Proslo 2-3 mjeseca, opet sve po starom, nabacivala se likovima pred menom, i evo predprosli tjedan, vise nisam mogao trpiti, bacao sam stvari, razbijao, demolirao sve oko sebe, rekao sebi, koliko god je tesko, vrijeme je da se maknem, i napokon sam to ucinio, i evo me sada, prolazim kroz tu promjenu, mjenjam sebe, okolinu, cijeli svoj život. A ne mogu reci da se ne borim, borim se i ne odustajem, ne bih bio tu da nisam. Ali sve to nekako me izjeda, svaku noć i svaki dan.

Poštovani,

teško je proživljavati ovako turbulentne osjećaje i vjerujem da ste često i zbunjeni nekim svojim osjećajima, posebice jer to već traje neko vrijeme, intenzivno je i puno raznih i bolnih događanja. Ako imate želju bolje razumjeti svoje ponašanje i osjećaje, preporučila bih da se uključite u psihoterapiju.

Sretno!