Poštovani,
pitanje se odnosi na sina koji je nedavno navršio 18 godina. Već duže vrijeme ima ispade bijesa koji su se u zadnje vrijeme intezivirali i postali gotovo svakodnevni. Odbija svaku odgovornost. Čim se pojavi nešto što mora odraditi za školu, kuću, svoje zdravlje…panika, histerija. Govori da nije za ovaj svijet, da će se ubiti, da će puknuti, da se ne može kontrolirati, nije mu dobro u glavi … Sam je prestrašen i misli da je imao depersonalizaciju. To je ukratko. Mjesecima ga molim da odemo kod psihologa/psihijatra što on odlučno odbija. Ja sam sama otišla po savjet kako da mu pomognem. Za sada nema pomaka.
Moje pitanje je: kako da odvedem 18god. dijete kod liječnika ako on to ne želi i ne mogu ga nagovoriti? Kada sam jednom prilikom rekla da ću pozvati hitnu pomoć pobjegao je kroz prozor iz kuće.
Unaprijed hvala na odgovoru i lijep pozdrav

Poštovana, za prisilno liječenje osobe nužni preduvjeti su da direktno ugrožava vlastiti ili tuđi život ili zdravlje. Za ostale vidove liječenja nužan preduvjet je motivacije dotične osobe. Čak ako i dođe isključivo na nagovor ili prisilu druge osobe, uglavnom nema rezultata. No, mnogi ne osjećaju potrebu mijenjati svoj život ako mogu do daljnjeg nastaviti funkcionirati na isti način, a to uključuje nepreuzimanje odgovornosti, samostalnosti, itd. Sve dok im okolina ipak na svoj način omogućuje da ništa ne mijenjaju, obično tako i ostaje. Što s prolazom vremena postaje sve veći problem jer su sve dalje od samostalnog funkcioniranja. Jedan indirektni način da se Vi uključite u svoju terapiju i osnažite sebe na tom putu kako biste njega potaknuli na promjene i postavili mu određene granice.

Sretno!