Tata je u drugom mjesecu imao vensku trombozu lijeve noge, krvnim pretragama ustanovljeno da ima povišene vrijednosti vezane onkološke naravi, ali nije onkološki obrađen, nakon tjedana dana poslan kući , terapija injekcijama protiv ugrušaka te čarapa koja se svakodnevno oblačila. Nakon par dana otpremljen hitno na neurologiju radi moždanog udara , pogođena lijeva strana. Otežano gutanje i govor, lijeva strana lica zategnuta prema dolje, lijeva ruka bez osjećaja, vidljivo uplašen , na momente dezorijentiran, promijenjena tri antibiotika , od toga zadnja je bila upala pluća. Povremeno bi sam mobitelom kroz dan znao nazvati mamu i pokušao razgovarati, kod posjete je tražio olovku i papir i napisao ime i prezime mame te telefon. Prema tome smo shvatili da nas ne prepoznaje. Uglavnom kroz mjesec dana se stanje počelo polagano poboljšavati. Počeo je sam pomalo jesti kašastu hranu , smijati se i bio raspoložen. U nadi za što bolji oporavak nakon mjesec dana na neurologiji Zagreb , poslan je u specijalnu bolnicu Novi Marof. Momentalno je tamo dva tjedna gdje je već po dolasku dobio bakteriju kojoj ne znamo ime, uz stalno zivkanje na odjel 3. na kojem je smješten kroz šture razgovore sa više sestara doznajemo da više nema temperature, da mu je promijenjen antibiotik jer je dobio bakteriju i ima dijareju, ponovno mu je stavljen kateter, stavljena mu je sonda jer više ne može jesti sam, uglavnom da mu je stanje nepromijenjeno, što god to značilo. Nakon dva poziva koje je mama uspjela ostvariti na tatin mobitel gdje on pokušava nešto izgovoriti čuje se galama sa strane drugog pacijenta te je sam razgovor i onemogućen. Na upit što se događa sestra odgovara da je to jedan od pacijenata koji je jako bolestan i malo glasnije priča što se nama nije baš učinilo normalno . Nakon svega su tati ugasili mobitel. Nakon puno upućenih poziva liječniku uspjeli smo ga napokon kontaktirati dotični doktor nam je rekao da je stanje nepromijenjeno da sada i ne mogu ”baš” raditi fizikalnu terapiju s obzirom na ”situaciju” i da ga je zapravo ta bakterija ”unazadila” , napokon nam je dozvoljena posjeta nakon dva tjedna, te ga sutra idemo vidjeti na pet minuta. Ovo vam sve pišem iz razloga jer imam osjećaj da smo zakinuti za informacije o pravom stanju pacijenta te sam u par navrata naglasila da je tata jako osjetljiv i preplašen te molila da mu kažu da je u toplicama kako ne bi izgubio nadu u ozdravljenje, a najgore od svega je što ga ne možemo čuti barem preko telefona jer su posjete uglavnom zabranjene radi korone. Molim da mi pomognete na koji način da dođem do pravih informacija o njegovom zdravstvenom stanju jer kao i što sam navela na samom početku željeli smo da se što prije koliko je god moguće oporavi s neurološke strane kako bi mogli u daljnju borbu po pitanju onkološke strane. Ne očekujemo čudo ali ovakva skrb mi se ne čini dobra . Ako ništa drugo bar mi pomognite ako znate kome da se dalje obratim.

Poštovana hvala Vam na pitanju. Preporučila bih Vam da razgovarate s vodećim liječnikom, odnosno liječnikom koji je zadužen za Vašeg oca kako bi dobili potrebne informacije. O posjetama u zdravstvenoj ustanovi odlučuju ravnateljstvo te ukoliko su iste zabranjene zbog epidemiološke situacije osoblje odjela Vam u tome ne može pomoći. Boravak u Specijalnoj bolnici Novi Marof je u pravilu 3 tjedna te pretpostavljam da će Vašeg oca i otpustiti ukoliko ne podnesete zamolbu za produženje. Nadam se da sam Vam pomogla s odgovorom. Želim Vam svako dobro i čuvajte se.