Bio sam prije par dana kod gastroentereologa, Dg, FUNKCIONALNA DISPEPSIJA.

Živim u Švicarskoj i ovdje sam to uradio, pošto mi djeluju nepovjerljivo, razmišljam da dođem u Hrvatsku da napravim isto gastroskopiju, a zašto im nevjerujem je sledeće.

1.Nisu mi objasnili zašto sam 3,5 kg izgubio u roku od 9 dana, jesam se hranio juhicom i dvopecima, ali mislim da je opet puno.

2. Nisu mi dali nikakvu brošuru ili savjet na koji način se ljudi kod funkcionalne dispepsije smiju hraniti.

Isto pitanje je i Vama pa bih Vam bio zahvalan, a možda i počnemo surađivati.

P.S.: vadio krvnu sliku, sve u redu, nalaz na helikobakteriju – negativan.

Hvala.

U čak ¾ bolesnika s dijagnozom funkcionalne dispepsije gastroskopski se ne nađe promjene organa gornjeg dijela probavne cijevi koja bi iziskivala specifičnu terapiju no ti se pacijenti svejedno nadalje nose sa lošijim kvalitetom života. Gastroenterolozi se dugi niz godina zbog silne kompleksnosti bolesti bore sa samim terminom dispesije i najčešće se govori o “simptomu odnosno skupini simptoma za koje bi većina liječnika rekla da potječe iz regije želuca i dvanaesnika a ti su simptomi najčešće težina nakon obroka, rana sitost te epigastrična bol odnosno pečenje”. Uzroci funkcionalne dispepsije najčešće nemaju organsku podlogu. Radi se o poremećaju funkcije probavnog sustava: poremećaju izlučivanja želučane kiseline, poremećaju pokretljivosti i osjetljivosti probavne cijevi. Tako primjerice grčeve u želucu najčešće stvara rigidnost mišića želuca i njihova slaba popustljivost, opuštanje prillikom ulaska konzumirane hrane. Žgaravicu uzrokoje pojačano izlučivanje želučane kiseline uz hijatalnu herniju te često preslabi tonus mišića sfinktera na granici želuca i jednjaka koji sprječava povratak želučanog sadržaja u jednjak. Nadutost i bolovi u želucu se uglavnom mogu pripisati poremećenom motililtetu želuca te povećanom lučenju želučane kiseline. Bolesnik s funkcionalnom dispesijom se žali na bol u žličici, nadutost, puninu u trbuhu, brzu sitost, grčeve i mučninu u želucu, ima osjećaj da želudac ne probavlja hranu. Dispepsija prema prijevodu iz grčkog jezika znači loše kuhanje te zajedno sa sindromom iritabilnog crijeva spada u kategoriju funkcionalnih bolesti crijeva. Dijagnoza se postavlja zapravo isključivanjem drugih težih bolesti koje imaju organski uzrok. U kliničkom pregledu bolesnika može se zamijetiti nadutost trbuha, češće podrigivanje Većini se bolesnika učini gastroskopija i UZV abdomena čiji je nalaz obično uredan, nekima se radi i kolonoskopija koja isto tako najčešće pokaže uredan nalaz. Nerijetko se pacijenti šalju na CT abdomena, vadi se krvna slika, tumorski biljezi i svi su nalazi obično uredni bez osobitosti.

Prije propisivanja određenih lijekova bolesniku bi trebalo ukazati na okolnosti njegove bolest, u razgovoru pridobiti njegovo povjerenje, pokušati spoznati količinu svakodnevne izloženosti stresu te mu dati savjet kako kontrolirati stres, ako je to moguće. Nužan je i savjet o načinu prehrane. Važno je jesti češće, po manje, znači češći, manji obroci, idealno je podijeliti hranu u 5 dnevnih obroka. Nakon obroka nije dobro odmah leći, već se malo prošetati. Nakon večere ne bi trebalo odmah leći, dobro bi bilo da prođu dva sata. Valja izbjegavati hranu koja ponaosob smeta bolesniku odnosno nadima ili čini žgaravicu. Kod žgaravice valja spavati sa podignutim uzglavljem te izbjegavati alkoholna pića, kavu, čokoladu, maslac, margarin, crveni i bijeli luk, pušenje, gazirana pića. Pametno je i izbjegavati nesteroidne reumatike koji pojačavaju želučane smetnje. U slučaju proljevaste stolice trebe uzeti probiotik ili probiotički jogurt, više piti, jesti kuhane riže, mrkve i čokoladu za kuhanje, dvopek, izbjegavati kavu, umjetna sladila. U slučaju opstipacije, zatvora treba jesti hranu bogatu vlaknima, voće, povrće, muesli, piti više tekućine, šetati se, izbjegavati laksanse na bazi sene te hranu koja nadima. Terapiju treba svakako osobno prilagoditi svakom bolesniku, davati je umjereno te oprezno. Svako dobro!