Poštovani,
zadnjih par dana osjećam stalnu potrebu za stolicom i pražnjenjem crijeva. Odlaskom na toalet nema promjene niti dolazi do izbacivanja fecesa (ili se izbaci mala količina), također sam primjetio i pojavu krvi tijekom defeciranja (mala količina krvi na toalet papiru).
Zanima me Vaše stučno mišljenje o tome što je mogući uzrok ovome?
Hvala unaprijed! Lijep pozdrav!

Promjene u funkciji crijeva započinju u adolescenciji ili ranoj mladosti i postupno napreduju, najčešće pogađaju dobnu skupinu od 25.-50. godine života. Pacijenti koji boluju od sindroma iritabilnog crijeva najčešće navode razne tegobe, međutim ono što je zajedničko i javlja se često od simptoma, uključuje grčevitu bol u predjelu trbuha koja može biti premještajućeg karaktera, koja je najčešće povremena, te se razlakšava nakon pražnjenja crijeva. Bol je vrlo često smještena oko pupka, i dominantnije u lijevoj polovici trbuha, iako se često navodi i premještanje boli u donji dio trbuha s približavanjem nagona na pražnjenje crijeva. Pacijenti navode kako unatrag nekog vremena, uz grčevitu bol imaju i osjećaj pretakanja po crijevima, ubrzaniji rad crijeva, nadutost i učestalije vjetrove. Bolesnik primjećuje izmjene u stolici, nekad se žale na dugotrajniji zatvor stolice, nekad su dominantnije proljevasto/kašaste stolice, a nekad je prisutna i kombinacija zatvora i proljeva. Neki pacijenti navode lažni nagon na stolicu (podražaj), ali kad stignu na toalet, stolica izostaje, ili imaju prividan osjećaj nakon pražnjenja crijeva, kako nisu obavili veliku nuždu do kraja, odnosno podražaj na stolicu je i dalje prisutan, iako daljnje pražnjenje stolice izostaje.

Dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva postavlja se na temelju karakterističnih simptoma i znakova te na temelju odsutnosti određenih organskih bolesti. Izuzetno je bitan razgovor s pacijentom, uz uzimanje anamneze i detaljan klinički pregled. S obzirom da se dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva postavlja ako smo prethodno isključili ostale bolesti koje bi mogle uzrokovati prethodno navedene tegobe, nekad zbog iscrpne dijagnostike taj put zna biti iscrpljujući i za liječnika, ali i za bolesnika. Stoga se proširenija dijagnostika treba racionalno prilagoditi dobi, ali i opravdanosti same pretrage.
Protiv dijagnoze sindroma iritabilnog crijeva govore simptomi koji započinju u starijoj dobi, jasan progresivan tijek bolesti, buđenje iz sna zbog tegoba, groznica, gubitak tjelesne težine, krvarenje iz rektuma, masna stolica, dehidracija, te pojava novih simptoma nakon dugog perioda mirovanja. U tom slučaju potrebno je odmah potražiti pomoć liječnika.

S obzirom da je riječ o vrlo kompleksnom sindromu, koji je najčešće potaknut brojnim mogućim provocirajućim faktorima, liječenje je najčešće multidisciplinarno, a valja istaknuti i individualni pristup bolesniku ovisno o vrsti, težini i trajanju simptoma, prisutnosti psihosocijalnih poteškoća i bolesti ostalih organskih sustava. Osim općih terapijskih mjera, koje obuhvaćaju razgovor s bolesnikom i objašnjavanje prirode bolesti, potrebne su promjene u načinu života, izbjegavanje stresa, vježbe relaksacije, fizička aktivnost, emocionalna potpora, a u težim slučajevima i psihoterapija. Vrlo važnu ulogu imaju i savjeti vezani za prehranu.
Važno je tražiti uzroke stresa, ocijeniti jačinu psihosocijalnih poremećaja, te prema njihovoj težini primijeniti bihevioralnu terapiju, psihoterapiju, anksiolitike, a po potrebi i drugu terapiju. Kako se klinička slika sindroma iritabilnog crijeva često mijenja, od rijetkih do čestih povrata tegoba, s blagim ili izraženim simptomima, često promjenjivog karaktera i lokalizacije, oboljeli trebaju dolaziti na redovite preglede, a liječenje treba prilagoditi simptomima i općem zdravstvenom stanju. Svako dobro!