Poštovani, sumnja se na mononukleozu, klinicka slika je slabost i blaga bol u abdomenu, a nalaz protutijela ovakav: IgM -, IgG EA granicni, a ostali IgG pozitivni. Šti to znači?

Na infektivnu mononukleozu treba posumnjati u bolesnika s tipičnim simptomima i znakovima bolesti. Eksudativni faringitis, cervikalnu limfadenopatiju i vrućicu teško je klinički razlikovati od infekcije β–hemolitičnim streptokokom grupe A; ipak, zahvaćenost stražnjih cervikalnih limfnih čvorova, generalizirana limfadenopatija i hepatosplenomegalija ukazuju na infektivnu mononukleozu, dok je izolacija streptokoka iz orofarinksa ne isključuje. Citomegalovirus (CMV) može uzrokovati sindrom sličan infektivnoj mononukleozi, s reaktivnom limfocitozom, hepatosplenomegalijom i hepatitisom, ali obično bez izraženijeg faringitisa. Toksoplazmoza, hepatitis B, rubeola, primarna HIV–infekcija ili nuspojave lijekova mogu uzrokovati kliničku sliku sličnu mononukleozi, ali ih se obično može klinički razlikovati. U laboratorijskoj dijagnozi obično se koriste kompletna krvna slika i test heterofilnih protutijela. Morfološki promijenjeni limfociti mogu činiti i do 80% svih leukocita. Iako pojedini limfociti mogu izgledati maligno promijenjeni, populacija je heterogena što je iznimka kod leukemije. Heterofilna protutijela se dokazuju različitim testovima aglutinacije. Pozitivna su u samo 50% bolesnika <5 godina, ali i u 90% adolescenata i odraslih s primarnom EBV infekcijom. Titar i osjetljivost heterofilnih protutijela raste tijekom drugog i trećeg tjedna bolesti. Stoga, ako je dijagnoza vjerojatna a test negativan, treba ga ponoviti za 7–10 dana. Ako je test i dalje negativan, treba serološki detektirati protutijela na EBV. Ako nalaz ne govori za akutnu EBV infekciju, treba uzeti u obzir sindrome slične mononukleozi s negativnim heterofilnim protutijelima, kao što je CMV infekcija. Heterofilna protutijela mogu se dokazati 6–12 mjeseci nakon ozdravljenja. U djece ≤4 godine, u kojih heterofilna protutijela mogu biti trajno negativna, primarnu EBV infekciju dokazuju IgM protutijela na antigen virusne kapside EBV–a (VCA). Ova protutijela nestaju unutar 3 mjeseca od infekcije. VCA IgG protutijela ostaju doživotno u visokom titru i nisu korisna u razlikovanju akutne i preboljele infekcije.

Obratite se svom liječniku koji će provesti dodatnu dijagnostičku obradu ukoliko na postoje jasni kriteriji za dijagnozu infektivne mononukleoze. U slučaju dodatnih dvojbi, obratite se u ambulantu infektivne klinike gdje će biti postavljena ili isključena odgovarajuća uputna dijagnoza. Rezultate laboratorijskih testova potrebno je interpretirati u skladu s kliničkim simptomima i razvojem kliničke slike te općim zdravstvenim stanjem, dobi, anamnestičkim podacima i drugim relevantnim faktorima. Infektivna mononukleoza obično je samoizlječiva bolest. Trajanje je promjenjivo; akutna faza traje oko 2 tjedna. Oko 20% bolesnika može se vratiti u školu ili na posao unutar jednog tjedna, a 50% unutar 2 tjedna. Umor može zaostati još nekoliko tjedana, a u 1–2% bolesnika i mjesecima. Liječenje je potporno. Bolesnici trebaju mirovati tijekom akutne faze, a mogu se vratiti aktivnostima kad nestanu vrućica, faringitis i opća slabost. Da bi se izbjegla ruptura slezene, treba izbjegavati naprezanje i kontaktne sportove mjesec dana od početka bolesti i dok je prisutna splenomegalija (što se može provjeriti ultrazvukom). Svako dobro!