Pritisak, strah i ta tuga… Zanima me moze li se moje stanje popraviti bez lijekova jer je zelim biti ovisna citav zivot o njima?

Pozdrav, moje ime je Nina, imam 23 godine, na petoj sam godini faksa.
Pokusat cu vam sto krace moguce objasniti svoj problem – ali ce ipak biti duga poruka.
Da krenem iz pocetka, najprije (kroz srednju skolu) zbog situacije kod kuce koja nije bila bas najbolja sam cesto boravila kuci – losija financijska situacija i ne bas fini odnosi medju nama. Iako sam nekada i imala priliku traziti novac od roditelja za izlazak, nekako sam to izbjegavala jer sam mislila da je bolje taj novac iskoristiti na nesto korisnije. Roditelji mi nisu ni losi niti strogi, a ja sam se uvijek trudila da ugodim svima, da budem bez mane i opterecivala sam se svime, nisam se htjela zamjerati nikome… Medjutim, kada bih isla negdje, isla bih bez ikakvih problema. Osim toga, uvijek sam ponavljala da nikada ne zelim odrasti (shvatit ce te kasnije zasto to spominjem).

Pravi poblem se javlja u drugoj polovici 2018. godine (druga godina faksa) kada se nasa situacija kuci znatno popravila, kako financijski tako i medjusobni odnosi. Tada sam imala priliku zivjeti savrseno, bez ikakvih problema, bez pritiska, izlaziti, putovati, poloziti vozacki, imati svoje auto…
Medjutim, najprije mi se pocela javljati mucnina kada bih ujutro imala predavanja, dok bi poslje podne bilo okej. S vremenom moje mucnine postaju sve cesce i javljaju se gdje god idem i kad god idem, bez obzira na vrijeme i mjesto. Mislila sam da je u pitanju neki fizicki ili zdravstveni problem, ali su mi svi nalazi bili okej. S obzirom na tu mucninu, radije sam birala da ostajem kuci i izbjegnem neprijatnosti jer sam mislila da cu povratiti gdje god dodjem i tako se obrukati. Da naglasim, iz vana se nista nije moglo primjetiti na meni, prijatelji nisu nista znali jer sam uvijek vjesto krila, izbjegavala dogadjaje izlikom da nemam prijevoz jer zivim van grada itd.
Dakle, to je trajalo oko 2 godine i u tom periodu sam isla tamo gdje bih morala – na faks, na neke vazne rodjendane, rijetko izlaske u nocne klubove. Samim tim, nemam ni decka jer ga nisam imala gdje ni upoznati osim na faksu.
Jednom prilikom mi je mama rekla da moje ponasanje izgleda kao depresija, sto je za mene bio hladan tus i cesto mi je padala na pamet ta recenica. I sto sam vise o njoj razmisljala, shvatila sam da je moj problem ustvari u glavi jer mi muka bude PRIJE nekog dogadjaja, dok se spremam, dok idem prema tamo… ali kada bih stigla na odrediste i obratila paznju na bilo sta drugo – mucnine vise nebi bilo. Tada sam odlucila unatoc mucnini ici cesce bilo gdje, kako bi se navikla na izlaske – i s vremenom mi je super islo. Nekada bi mi bila muka, ali bih otisla jer znam da ce biti okej kada dodjem, a nekada nebi ni bilo muke. Bila sam prezadovoljna i to je trajalo nekih pola godine (do 1.2.2021.)
Tada se (dakle prije tocno godinu dana) javlja moj trenutni – i mislim najveci problem. Uglavnom, meni problem stvaraju prisilne misli i paniku mi stvore uobicajne stvari. Najprije su mi pocele misli o tome kako jednom nece biti mojih roditelja, kako ce i sestre jednom umrijeti, kako cu biti prepustena sama sebi, kako necu uspjeti, kako je buducnost strasna i koliko je tuzno to sto je sve prolazno. Pokusavala sam se boriti s tim sama jer sam i inace zatvorena osoba, rijetko pricam o sebi i npr nikada nisam priznala prijateljicama ako mi se netko svidja jer mi je bilo nekako “glupo”.
Medjutim, s obzirom na to da mi je taj strah trajao tada vec tjedan dana i vise nisam mogla izdrzati, rekla sam mami i sestri za svoju mucninu koja me ranije mucila i da neprestano osjecam neki strah, ali nisam rekla da je on vezan za njih. Kada sam njima rekla, bilo mi je nekako lakse, pricala sam s njima, one su me tjesile, kupile su mi neki biljni caj sa valerijanom, kamilicom, odoljenom itd koji kao smiruje. Nakon par dana mi je bilo malo bolje iako su se i tada znale javljati te neke misli. Osim toga bilo me strah da necu poludjeti jer sam osjecala pritisak u glavi od svega toga.
Mislim da trebam naglasiti da mi je par mjeseci prije toga umro djed i to je bila prva smrt blize osobe u mom zivotu. Takodjer, imali smo svi obiteljski koronu, a tata je imao obostranu upalu pluca, a spada u rizicnu skupinu. Takodjer, jedan kolega iz razreda iz srednje skole je godinu dana prije toga pocinio samoubojstvo. Iako nismo bili bliski, nego samo kolege, to me toliko rastuzilo i danima sam razmisljala o tome. Sve te neke stvari i cjelokupna situacija i negativa oko korone su mozda na neki nacin utjecale na moje stanje tj uzrokovale ga (barem sam ja nasla neku poveznicu). S vremenom sam postala bolje, ni sama ne znam kako ni zbog cega, ali sam postala bolja nego ikada. Izlazila sam, druzila se, provodila, polozila vozacki, dobila svoje auto… sve je bilo super. Nekada su mi se znale javiti neke negativne misli ili neko nezadovoljstvo, tuga – ne znam ni sama sta npr jer se moja generacija, moji prijatelji zarucuju, a ja nemam niti momka pa osjecam neko nezadovoljstvo. Nekada tuga dodje sama od sebe, ali to je valjda normalno jer bi trajalo kratko, vecinom navecer, a ujutro bih vec bila bolja.
To odlicno stanje je trajalo tocno godinu dana. I 19.2.2022. su mi se opet poceli intenzivno javljati ti strahovi.
Npr. kada se sjetim da ce moji roditelji jednom umrijeti, javlja mi se panika – preznojim se, obuzme me tuga, razmisljam o tome u ogromnoj mjeri, iako su mi roditelji od 53 i 51 godinu i zdravi.
Sve bi to bilo uredu da je taj strah umjeren (ima ga svatko vjerujem?), ali kod mene nije tako. Obuzme me panika, na trenutak prestanem funkcionirati i samo razmisljam o tome, vidim samo negativne scenarije i ne mogu skrenuti misli s toga. Neka bezazlena situacija mi izazove te misli, npr pogledam mamu i u glavi mi misao kako je jednog dana nece biti, kako ce mi nedostajati, kako se necu moci nositi s time, kako jednog dana tata nece uci na kucna vrata, kako necu imati njihovu paznju, ljubav, podrsku i necu moci sama… Osim toga, kada se sjetim da imam 23 godine, takodjer me obuzme neki strah i tuga kao da mi je 93. Imam osjecaj da vec ulazim u te neke ozbiljnije godine, a da nisam samostalna, da nemam partnera, da sam ovisna o roditeljima. Kada se sjetim da cu napuniti 24 ove godine, to mi izgleda kao strasna brojka, odmah osjetim neku nelagodu, uznemirenost, tjeskobu… Dakle, sve stvari koje ljudi prozivljavaju normalno, koje se ne mogu izbjeci niti zaustaviti, s kojima se svi nose i prihvacaju ih, meni stvaraju paniku i anksioznost. Opet nisam nikome rekla i mislim da se malo bolje nosim s tim nego prosle godine, ali je opet pakleno tesko, taj pritisak, strah i ta tuga… Zanima me moze li se moje stanje popraviti bez lijekova jer je zelim biti ovisna citav zivot o njima?

25.4.2022

Odgovara

izv. prof. prim. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., specijalist psihijatrije

Poštovana,

rekla bih da se kod Vas radi o anksioznim smetnjama. Ove smetnje se ne liječe dugoročno anksioliticima već antidepresivima na koje nema navikavanja. No, svakako je važna metoda liječenja ovih tegoba – psihoterapija. Stoga bih predložila upravo nju.

Sretno!

Vaše pitanje je odgovoreno.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Depresija

Rana izloženost onečišćenju i moguća povezana s psihozom, anksioznošću, depresijom

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Prema rezultatima longitudinalne kohortne studije izloženost zagađenju zraka i buci u ranoj životnoj dobi povezana je s većim rizikom od psihoze, depresije i anksioznosti u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Istraživanje je provela dr. Joanne Newbury sa suradnicima, a nalazi su objavljeni u JAMA Network Openu. Istraživači navode kako rezultati ove kohortne studije pružaju nove […]

Antidepresivi

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Vrijeme čitanja članka: < 1 minuta Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Kardiovaskularne bolesti

Povezanost psihičkih poremećaja i srčanog zastoja

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu BMJ’s Open Heart, provedenoj od strane Talipa Eroglua i suradnika, poremećaji uzrokovani stresom i anksiozni poremećaji povezani su s povećanim rizikom za pojavu izvanhospitalnog srčanog zastoja. Istraživači su uključili preko 35,000 takvih pacijenata te ih usporedili sa sličnim brojem usporedivih kontrolnih ispitanika. Rezultati su pokazali da je gotovo 1.5 […]

Anksioznost

Nesanica, poteškoće u disanju – što mi je činiti?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Trudnoća i postpartalno razdoblje – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Studije o dugoročnim učincima in utero izloženosti SIPSS-u na pojavu poremećaja autističnog spektra i poremećaja pažnje/hiperaktivnosti dale su proturječne rezultate. Dok neki sugeriraju umjereno povećan rizik za ove poremećaje, drugi nakon kontrole težine majčinog psihičkog poremećaja i genetske predispozicije nisu pokazali takvu povezanost. Što se tiče inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina kao što su […]

Psihijatrija

Trudnoća i postpartalno razdoblje – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Za žene koje boluju od depresije, anksioznosti, bipolarnog afektivnog poremećaja ili drugih psihijatrijskih poremećaja ili imaju rizik za razvoj depresije, briga o mentalnom zdravlju tijekom trudnoće i nakon poroda predstavlja važno pitanje. Najnovija istraživanja sugeriraju da rizici od recidiva bolesti, suicidalnog ponašanja i nepovoljnih opstetričkih ishoda zbog neliječene majčine depresije često nadmašuju relativno niske teratogene […]

Psihijatrija

Bipolarni afektivni poremećaj 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Farmakološki tretmani Samo je pet lijekova — kariprazin, lumateperon, lurasidon, kombinacija olanzapina i fluoksetina i kvetiapin — odobreno za liječenje akutne faze bipolarnog poremećaja. Korištenje antipsihotika i antikonvulziva — od kojih oba pomažu stabilizirati raspoloženje — raste, ali litij ostaje prvi izbor za ovo stanje, unatoč svojoj starosti i nepotpunom razumijevanju njegovog djelovanja. Usprkos tome, […]

Psihijatrija

Panični napadaj i tablete za smirenje?

Psihijatrija

Istraživanje bipolarnog afektivnog poremećaja – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Bipolarni poremećaj je čest i pogađa oko 3% osoba diljem svijeta. Unatoč visokoj prevalenciji, stručnjaci kažu kako se ovaj poremećaj ponekad nedovoljno razumije i dijagnosticira. Prošlo je više od 50 godina otkako je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila litij, zlatni standard za bipolarni poremećaj. No, litij, kao i desetak antikonvulziva i atipičnih […]

Psihijatrija

Utjecaj nesanice na tijek i liječenje psihijatrijskih poremećaja – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute Sve više literature ukazuje kako poremećaji spavanja utječu na tijek i liječenje psihijatrijskih poremećaja. Iako se nesanica dugo smatrala simptomom depresije, čini se da ona utječe na tijek i odgovor na liječenje samog depresivnog poremećaja. Očekivalo bi se da će poremećaj spavanja nestati uz odgovarajuću terapiju antidepresivima zajedno s drugim simptomima depresivnog poremećaja. Iako se […]

Psihijatrija

Zašto se panični i depresivni poremećaji vraćaju?

Psihijatrija

Rizici za razvoj psihijatrijski poremećaja kod osoba s insomnijom

Vrijeme čitanja članka: 2 minute O rizicima od razvoja psihijatrijskih poremećaja kod osoba s poremećajima spavanja manje se vodi računa nego o poremećajima spavanja povezanim s psihijatrijskim poremećajima. Ipak, postoje dokazi da su poremećaji spavanja povezani s povećanim rizikom od razvoja psihijatrijskih poremećaja. Vezano uz rizik od razvoja velikog depresivnog poremećaja, osobe s insomnijom, kao i osobe s hipersomnijom imaju […]