Shizofrenija je kronična i ozbiljna mentalna bolest koja uključuje skupinu poremećaja karakteriziranih promijenjenom percepcijom realiteta, a također uključuje prisustvo halucinacija, deluzija te promijenjeno mišljenje i ponašanje.

Ovaj poremećaj spada u poremećaje raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresivnog poremećaja. U osnovi distimija je kronično negativan stav prema životu. Potječe od grčkih riječi „dys” što znači „loše” i „thymia” što znači „stanje uma”, jer je prema starogrčkom vjerovanju žlijezda timus sjedište svih osjećaja. Ovaj poremećaj obično počinje vrlo postupno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, no moguć je i kasniji početak.

Ako se javi nakon 50. godine, potrebno je isključiti postojanje tjelesne bolesti jer je njihova učestalost u tim slučajevima vrlo velika. Poremećaj se javlja dva dotri puta češće kod žena. Najčešće traje oko dvije godine, no ponekad i dulje od pet godina. Ponekad se između ovih faza sniženog, distimičnog raspoloženja javljaju faze normalnog raspoloženja.

S obzirom da je ovaj poremećaj blažeg intenziteta, ne utječe značajno na svakodnevno funkcioniranje, odnosno osoba i dalje može obavljati sve značajne funkcije, iako mogu postojati oštećenja u kvaliteti funkcioniranja. Takve su osobe sklone izolaciji, a važno je istaknuti da ovaj poremećaj predstavlja značajan rizični čimbenik u razvoju depresivnog poremećaja. Kada se istovremeno jave distimija i depresivni poremećaj, to se naziva dvostruka depresija.

Simptomi koji karakteriziraju ovaj poremećaj su sniženo raspoloženje, potištenost, gubitak interesa za ranije aktivnosti, osjećaj bezvrijednosti i beznađa, smetnje koncentracije, promjene tjelesne težine, razdražljivost, nesanica, psihomotorna usporenost ili nemir. Osoba može imati problema u uspostavljanju bliskosti i smetnje u seksualnom funkcioniranju što dovodi do otežanog ostvarivanja novih odnosa ili problema u postojećim odnosima. Ovi bolesnici često imaju nihilističan i sarkastičan stav prema životu i drugim ljudima, uz stalne i brojne pritužbe. Navedene smetnje prisutne su skoro svaki dan i veći dio dana tijekom barem 2 godine. Za razliku od depresivnog poremećaja koji ima epizodičan tijek, distimija je uglavnom dugotrajna i kronična. Bolesnici često dulje vremena žive i funkcioniraju sa svojim simptomima, a psihijatru se jave tek kada smetnje poremete njihovo svakodnevno funkcioniranje.

Od čimbenika koji mogu imati utjecaj na pojavu ovog poremećaja navode se genetski i patofiziološki čimbenici koji su zajednički s velikim depresivnim poremećajem. Od psihosocijalnih čimbenika ističu se slabo razvijen i maladaptivan ego, s naglašenim osjećajem manje vrijednosti te introverzija.

Distimiju treba razlikovati od velikog depresivnog poremećaja, poremećaja koji su posljedica konzumacije psihoaktivnih tvari ili medikamenata, bipolarnog afektivnog poremećaja, generaliziranog anksioznog poremećaja, anoreksije ili bulimije, poremećaja ličnosti, somatizacijskog poremećaja, opsesivnog kompulzivnog poremećaja, a nužno je isključiti eventualno postojanje organskog uzroka u podlozi (karcinom, kardiološke smetnje, itd.).
Liječenje ovog poremećaja je uglavnom ambulantno, osim ako se radi o težim smetnjama (koje mogu uključivati suicidalnost), pa se preporuča bolničko liječenje. U liječenju se preporučuju antidepresivi uz psihoterapiju .