Od malena sam vidjela da sam drugačija od drugih. Nisam puno pričala, bila sam dosta sramežljiva. Odbijala sam razgovor u školi. Kasnije u pubertetu, sada imam 19 godina, a tada sam imala možda 12-14, počela sam vikati na roditelje, to jest, burno reagirati na bilo što, bilo malu sitnicu. Prošla sam kroz silovanje, maltretiranje psihičko, naravno u školi.

Sada sam u vezi sa dečkom,ponovno, prekinuli smo, imali smo stanku, inače smo dvije-tri godine zajedno. Burno reagiram, ljubomorna sam patološki, ponekad ga mrzim, a nekad imam takav osjećaj da bi ga zagrlila i stisnula, zgnječila. I nemam volje za ništa. Našla sam posao danas, bojim se kako će biti na poslu zbog ovoga poremećaja.

Poštovana, 

razumijem da Vam je teško. Preporučila bih psihijatrijsko (uključujući psihoterapiju) liječenje. 

Srdačan pozdrav!