Poštovani!
Suprug mi je u petom mjesecu pokušao suicid popivši ogromnu količinu tableta, radi teške situacije u svezi stanovanja što ekonomske što filsncijske.
Nakon liječenja u psihijatrijskoj ustanovi dolazi kući i ponovno dolazi do pogoršanja, ovaj put pokušaj suicida sa nožem sa kojim je pokušao prerezati žilu na ruci.
Iza toga liječe mjesec dana na Kb te pušten uz terapiju 1.10.2022.
Ispočetka činilo se dobro, ali opet ima fobične jutarnje napadaje i ne želi vani.
Nema osjećaja, kao da je zombiran, ne gleda tv, ne želi se kupati, ponekad ne želi ni jesti odbijajući hranu uz obrazloženje da će tako prije otići tj. umrijeti.
Većinom spava, ništa ne radi, osmijeha nema, zanimacije za nešto ništa. Totalno drugi čovjek.
Od lijekova je dobio
Normabel 3×10 mg
Zyprexu od 5mg jutro i navečer
Brintalex od 10 mg jutro
hrvatski branitelj sa dijagnozom F33. 2
F62.0
Ca prostate koji sada se ne dira dok se psiha ne dovede u red.
Tumor je i dalje na prostati i nije alarmantno.
Sama se borim sa njim ali ne vidim pomaka, naprotiv ne vidim kraja.
Vidim osobu koja gubi osjećaje, mene više ne doživljava, a panika i socijalizacija sa vanjskim svijetom ništa.
Ova najnovija terapija je od devetog mjeseca i stojimo na mjestu.
Nekada je to bio čovjek pun života, pun priče, rada, sada imam biljku.
Da li su problem lijekovi?
Da li je ovo zauvijek?
Diskovno sam preplašena jer bolje mi je izgleda nakon pokušaja suicida prvi puta dok nije bio na lijekovima, bio je još uvijek on, a sada čovjek da ga opišem da padnem mrtva on se ne bi pomakao.
Nešto strašno.
Molim Vas savjet i veliko hvala.

Poštovana,

kao što uvijek navodim, ovim putem nije moguće komentirati farmakoterapiju niti davati savjete vezane uz nju. Svakako bih preporučila redovno psihijatrijsko liječenje koje osim lijekova uključuje psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje.

Sretno!