Stres

Isječak iz knjige, uz pravo prenošenja na zdravobudi portalu: (P)OSTATI ZDRAV

I sam sam stres vrlo često susretao kod oboljelih osoba, a i u brojnoj se literaturi navodi kao faktor slabljenja imuniteta. Imamo i znanstvene dokaze tog utjecaja jer je učinke stresa osjetno lakše izmjeriti nego naprimjer potisnutih emocija ili kompromitiranja zato što smo detektirali tzv. hormon stresa. Naime, za vrijeme perioda fizičkog ili psihičkog stresa hipofiza luči adrenalin ali i kortizol koji smatramo hormonom stresa. On je prirodno prisutan u našem tijelu, najveće razine su obično ujutro, a najslabije navečer, što je i logično jer previsoke razine kortizola otežavaju san. No iako je prirodno prisutan, kao i toliki drugi hormoni i supstance, loše djeluje na nas kad smo mu predugo izloženi i kad ga ima u prevelikim količinama.

Na tjelesnom nivou povišena razina kortizola može se manifestirati kroz povišen krvni tlak, nepravilan rad srca, česte promjene raspoloženja, depresiju, slabljenje pamćenja, žene mogu imati problema s ciklusom, a muškarci s razinom testosterona… Liječnici navode i da stres, bilo da je mentalni, tjelesni, emocionalni ili duhovni, može uzrokovati i slabljenje pamćenja te staničnu degeneraciju.

Postoje različite definicije stresa, ali uglavnom ga se opisuje kroz fizičke i psihičke reakcije na nešto što nas ugrožava. Te ugrožavajuće faktore nazivamo stresori, a mogu biti unutarnji i vanjski. Primjerice, vidimo da nam prilazi nasilnik, ali može se raditi i o unutarnjim stresorima, recimo kada imamo prevelika očekivanja od sebe.

Naša reakcija na stres je borba ili bijeg (engl. fight or flight). Drago mi je da su neki znanstvenici uveli i treći pojam “zamrznuti se” (engl. freeze) pa se o tome govori kao o 3F jer smo svi svjesni situacija kad smo se doista zamrznuli i nismo mogli nikako reagirati u stanju šoka ili stresa.

U nesigurnim, starim vremenima stres kao način suočavanja s izravnom opasnošću nam je itekako pomagao u preživljavanju. Bruce Lipton stalno navodi primjer sa sabljastim tigrom koji nas napada i kako nam lučenje kortizola i adrenalina povećava šanse za preživljavanjem jer nam fokusira energiju i pažnju. Ti hormoni nam u takvim situacijama pomažu u uspješnom suočavanju s neposrednim izvorom opasnosti – ubrzava se rad srca i disanje, krv će hitati u mišiće, imat ćemo više energije i bit ćemo fokusiraniji na izvor problema i traženje rješenja. Bilo da se radilo o divljim mačkama ili divljim ljudima koji su nas htjeli ubiti i oteti naše resurse, ti nam hormoni stvarno mogu pomoći.

Problem je nastao u modernim društvima u kojima nam više ne prijete divlje životinje ili divlji ljudi, ali nam prijete divlje misli!

Prijeti nam i divljanje očekivanja koje društvo ima od nas… A pritisak može biti konstantan!

Za razliku od starih, divljih vremena kada je povremeno bio ugrožen naš fizički integritet, sada je mnogo češće ugrožen naš psihički integritet. Omjer privatnog i poslovnog dijela života prečesto je neuravnotežen te društvo od nas, a i mi sami od sebe često očekujemo nemoguće. Stalno nam se imputira da nismo dovoljno dobri. Ponekad i od nekih religijskih sustava pa sve do marketinških kuća koje nam žele uvaliti novi, revolucionarni proizvod za rješenje naših problema. Zahvaljujući raznim marketinškim kampanjama, ali i općem društvenom pritisku da uvijek budemo na visini zadatka u svim životnim ulogama, stalno se pitate jeste li dovoljno dobar roditelj, jeste li dovoljno privlačni ili mladoliki, vježbate li dovoljno, jeste li zadovoljili ono što vaša mama ili šef ili supruga očekuju od vas, jeste li dovoljno pametni, marljivi, mršavi ili uspješni, zarađujete li dovoljno…

Imamo dojam da se stalno trebamo nekome dokazivati. Kao da smo stalno na životnom ispitu na kojem moramo biti izvrsni kao roditelji, partneri, prijatelji, zaposlenici, a još moramo i izvrsno izgledati, biti uspješni, društveno aktivni… Kao da stalno trebamo dokazivati da smo dovoljno dobri, a negativne ocjene pljušte sa svih strana. Pojedinci nam ih daju jer su zaljubljeni u osuđivanje ili su nesigurni pa nas moraju spustiti da bi sebe uzdigli. A društvo nam ih daje jer nam je onda lakše prodati razne proizvode koji će nam pomoći ili nas poboljšati. Dakle, život 21. stoljeća generira stres jednakom lakoćom kao što političari generiraju jeftini populizam.

A to stvara količine stresa koje itekako mogu naštetiti vašem tijelu. Dakle, pravi problem nije u kortizolu jer je prirodno prisutan u našem tijelu.

Pravi problem je kada smo dugoročno pod stresom pa stalno imamo visoke razine kortizola.

Ogroman dio stresa dolazi i zbog neprihvaćanja onoga što ne trebamo i ne možemo promijeniti. Ako se stalno uzrujavamo zbog bezbroj životnih i društvenih činjenica koje ili ne možemo ili ne trebamo mijenjati, naša će psiha, a onda i tijelo stalno biti pod stresom. Rješenje je da u sebi i oko sebe mijenjamo ono što možemo promijeniti pa ćemo mirne duše prihvatiti da neke stvari ne možemo i ne trebamo mijenjati. U sebi i oko sebe.

Pod stresom ste i ako ste stalno zabrinuti za budućnost, ako ste kronično ljuti, ako stalno nekome zamjerate, ako svoje dane posvećujete traženju krivaca za razne probleme umjesto da razmislite kako možete bio dio rješenja… I tada ćete lučiti previše kortizola kojeg se vaše tijelo neće moći riješiti. Dakle, bezbroj je razloga zbog kojih možete biti pod stresom, ne radi se samo o poslovnim situacijama i to je prva stvar koja nam mora biti jasna u vezi stresa.

Bruno Šimleša (1979.) autor je 10 knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti. Po struci je sociolog, a diplomirao je 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijašnje knjige u kojima je fokus bio na odnosu prema sebi i ljubavi kao što su Ljubavologija i Škola života jedne su od najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj i regiji. Njegovi su naslovi objavljeni i u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji i Albaniji, a ukupno je prodano više od 200.000 primjeraka. (P)ostati zdrav je njegova prva knjiga s fokusom na zdravlje.

Tema nije odabrana slučajno jer više od 15 godina pomaže oboljelima od raka da se nose sa svim izazovima pa je dio tih iskustava prenio i u ovoj knjizi, ali se oslonio i na zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koja dokazuju utjecaj uma na tijelo.

Udruga Sve za nju 2016. godine dodijelila mu je nagradu VAM zbog pomaganja onkološkim pacijentima i senzibiliziranja javnosti za probleme svih koji se bore s rakom. Kao malo dijete liječio se od trombocitopenije na Odjelu dječje hematologije i onkologije. Iz tog vremena pamti poseban odnos s doktorom Tiefenbachom čiji je pristup bio presudan faktor za kreiranje Bruninog odnosa prema zdravlju.

Dvije godine vodio je emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji i redovito surađuje s brojnim medijima u Hrvatskoj i regiji. U braku je 14 godina i ponosni je tata predivne dvanaestogodišnjakinje čijoj generaciji želi da se mudrije brine za svoje zdravlje što je glavni cilj ove knjige.