Simptomi panike ili anksioznosti se jave kad osoba uzme taj lijek ili tijekom sustezanja od njega, a kada ga prestane uzimati simptomi se uglavnom smanje ili povuku nakon nekoliko dana do tjedana, obično do mjesec dana…

Anksiozni poremećaji prouzročeni psihoaktivnom tvari/lijekom

Psihoaktivne tvari ili lijekovi također mogu dovesti do pojave anksioznih smetnji, no da bismo dijagnosticirali anksiozni poremećaj koji je uzrokovan psihoaktivnom tvari ili lijekom prema DSM-5, moraju biti zadovoljeni sljedeći kriteriji: 

• panični napadi ili anksioznost dominiraju kliničkom slikom
• postoje dokazi iz anamneze, tjelesnog pregleda ili laboratorijskih nalaza iz obje dolje navedene točke: a) simptomi kriterija A razvili su se tijekom ili ubrzo nakon intoksikacije psihoaktivnom tvari ili sustezanjem od nje ili nakon izlaganja lijeku,b) dotična psihoaktivna tvar/lijek mogu izazvati simptome Kriterija A,
• ova se smetnja ne može bolje objasniti anksioznim poremećajem koji nije prouzročen psihoaktivnom tvari/lijekom. Takvi dokazi neovisnog anksioznog poremećaja mogu uključivati sljedeće: simptomi prethode početku uporabe psihoaktivne tvari/lijeka; simptomi traju znatan vremenski period (npr. oko mjesec dana) nakon prestanka akutnog sustezanja ili ozbiljne intoksikacije; ili postoje drugi dokazi koji upućuju na postojanje neovisnog anksioznog poremećaja prouzročenog ne-psihoaktivnom tvari/lijekom (npr. povijest ponavljajućih epizoda vezanih uz ne-psihoaktivnu tvar/lijek),
• ova se smetnja ne javlja isključivo tijekom delirija,
• ova smetnja uzrokuje klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja.

 
Ako panični napadi ili anksioznost dominiraju kliničkom slikom i klinički su značajni, postavit ćemo ovu dijagnozu, a ne dijagnozu intoksikacije psihoaktivnom tvari ili sustezanjem od psihoaktivne tvari.

Simptomi panike ili anksioznosti se jave kad osoba uzme taj lijek ili tijekom sustezanja od njega, a kada ga prestane uzimati simptomi se uglavnom smanje ili povuku nakon nekoliko dana do tjedana, obično do mjesec dana. Ako se radi o psihoaktivnoj tvari, simptomi panike ili anksioznosti moraju se razviti tijekom ili vlo brzo nakon intoksikacije psihoaktivnom tvari ili sustezanja.

Veliki je broj psihoaktivnih tvari ili lijekova koji mogu biti uzročnici ovih smetnji. Među njima se navode: alkohol, kofein, kanabis, inhalanti, fenilciklidin, drugi halucinogeni, stimulansi (uključivši kokain) te druge ili nepoznate psihoaktivne tvari. Isto tako panika ili anksioznost mogu biti vezani uz sustezanje od alkohola, opioida, sedativa, hipnotika i anksiolitika, stimulansa (uključivši kokain) te druge ili nepoznate psihoaktivne tvari. Anksiozne simptome mogu potaknuti anestetici i analgetici, simpatomimetici ili drugi bronhodilatatori, antikolinergici, inzulin, pripravci štitnjače, oralni kontraceptivi, antihistaminici, antiparkinsonici, kortikosteroidi, antihipertenzivi i kardiovaskularni lijekovi, antikonvulzivi, litij karbonat, antipsihotici i antidepresivi, teški metali i toksini (npr. organofosfatni insekticidi, nervni plinovi, ugljični monoksid, ugljični dioksid, hlapljive tvari kao što su benzin i boja).

Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti intoksikaciju psihoaktivnom tvari i sustezanje od psihoaktivne tvari, anksiozni poremećaj koji nije prouzročen psihoaktivnom tvari/lijekom, delirij te anksiozni poremećaji zbog drugog zdravstvenog stanja.