Depresivni poremećaj u dječjoj i adolescentnoj dobi

Tijekom posljednih desetak godina depresija u dječjoj i adolescentnoj dobi pobuđuje veliko zanimanje, kako stručnjaka koji se bave tom problematikom, tako i roditelja i učitelja.

Tijekom posljednihdesetak godina depresija u dječjoj i adolescentnoj dobi pobuđuje veliko zanimanje, kako stručnjaka koji se bave tom problematikom, tako i roditelja i učitelja. Tome pridonose podatci istraživanja koji upućuju na značajno povećanje učestalosti depresivnog poremećaja, sve nižu dob pojave prve depresivne epizode, teža oštećenja u socijalnom, školskom i obiteljskom funkcioniranju koja prouzrokuje kao i prateću visoku stopu suicidalnosti.
Od ukupnog broja adolescenata koji potraže pomoć zbog različitih psihičkih poteškoća, njih do 50% ima depresivne poteškoće koje se često javljaju udružene s drugim psihijatrijskim poremećajima, a najčešće s različitim vrstama ovisnosti, poremećajima ponašanja ili anksioznim poremećajima. Depresivni poremećaj se dva do tri puta češće javlja u adolescenciji u odnosu na preadolescenciju. Rezultati novijih istraživanja pokazuju da je u dobi do 12 godina depresija češća kod dječaka nego kod djevojčica, dok se u adolescenciji taj omjer mijenja u korist djevojčica. Iskustva u liječenju djece s depresivnim poremećajem su pokazala da se depresivne epizode češće ponavljaju u djece nego u odraslih, te da je u razdoblju od 5 godina nakon prve depresivne epizode 60% djece imalo ponovljenu depresivnu epizodu. Ponavljanje depresivnih epizoda može voditi u kronični oblik poremećaja.

Kako prepoznati depresivni poremećaj u dječjoj dobi?

Terminom depresija služimo se za opisivanje širokog raspona emocija, simptoma, sindroma i poremećaja koji variraju u svojoj težini, trajanju i rasponu. Na osnovi istraživanja depresivnih manifestacija djece i adolescenata opisano je više razina depresivnih fenomena. Depresivno raspoloženje može se javiti kao prolazno stanje u sklopu normalnih svakodnevnih oscilacija raspoloženja ili kao reakcija na neke negativne događaje u okolini a koja nema obilježje depresivnog poremećaja. Ako je takvo stanje snažnije i traje dulje od očekivanog, te ima za posljedicu otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti može upućivati na razvoj depresivnog poremećaja. Osnovni simptomi depresivnog poremećaja sličnima su onima u odrasloj dobi, a prema broju i vrsti simptoma određujemo da li se radi o blagom, umjerenom ili teškom obliku depresivnog poremećaja. Simptomi karaktersitični za depresivni poremećaj su depresivno raspoloženje većinom dana, a najlošije ujutro i smanjen interes i gubitak zadovoljstva u gotovo svim aktivnostima. Osim ovih osnovnih simptoma mogu biti prisutni i: smanjenje apetita i tjelesne težine, umor i gubitak energije, nesanice, česta noćna buđenja s teškoćama ponovnog usnivanja, smetnje pamćenja, koncentracije, smanjena sposobnost odlučivanja, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, suicidalne misli ili pokušaji. U teškim oblicima depresije mogu biti prisutne i halucinacije i depresivne sumanute ideje. Postoji i atipični oblik depresije, za koji je uz osnovne simptome karakteristično prekomjerno spavanje, pojačan apetit uz dobitak na tjelesnoj težini i večernje pogoršanje raspoloženja.            
Važno je za naglasiti da ekspresija simptoma značajno varira ovisno o razvojnoj fazi u kojoj se dijete nalazi. Predpubertetska djeca s depresivnim poremećajem pokazuju više tjelesnih pritužbi, nemira, strahova od odvajanja, depresivnog vanjskog izgleda, za razliku od adolescenata koji imaju jače izraženu beznadnost, negativana očekivanja od budućnosti, prekomjerno spavanje, promjene na tjelesnoj težini, suicidalne misli i pokušaje.

U razdoblju adolescencije počinju se uočavati spolne razlike u manifestiranju depresivnog afekta. Dok depresivni dječaci mogu pokazivati i znakove agresivnog ponašanja, depresivne djevojčice su pasivnije, s negativnom slikom o tjelesnom izgledu i niskim samopoštovanjem.
Kao najvažniji rizični čimbenici za razvoj depresivnosti u dječjoj dobi navode se genetska predispozicija, psihotrauma u dječjoj dobi, psihosocijalni čimbenici (psihopatologija majke, poremećena obiteljska komunikacija, nepovoljni uvjeti življenja, gubitak roditelja  sl.).  
Liječenje depresivnog poremećaja djece i adolescenata, slično kao i u odrasloj dobi provodi se psihoterapijskim i kognitivno-bihevioralnim metodama liječenja, a u težim oblicima depresije koriste se antidepresivi. Za ovaj poremećaj propisuju se antidepresivi novije generacije (SIPPS selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina): fluoxamim, fluoxetin, paroxetin i sertralin. Sertralin (Halea)   registrirani su za djecu od šest godina na više kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Zbog mogućih nuspojava i mogućeg rizika od suicidalnog ponašanja potreban je pojačan nadzor osobito u prvih mjesec dana liječenja uz postepeno povećanje doze lijeka do optimalne terapijske doze. Najbolji rezultati postižu se kombinacijom ovih metoda. Što ranije prepoznavanje simptoma i uključivanje u tretman poboljšat će ishod liječenja, te smanjiti vjerojatnost ponavljanje depresivnih epizoda ili prijelaz u kronični oblik.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

ACNES

ACNES – 4. dio

Liječenje ACNES-a – nastavak. Lijekovi kao što su paracetomol i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproxen) koji se koriste kod akutnog bola i većine drugih bolnih stanja ovdje nisu pokazali veliku učinkovitost. Lijekovi kao antikonvulzivi (gabapentin), antidepresivi (amitriptylin, duloksetin) koje koristimo kod neuropatske boli, kao i lokalna terapija koju koristimo kod neuropatkse boli kao lidokain flaster […]

Bubreg

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Laktobacili

Probiotici i rak vrata maternice

Anaerobne bakterije koje žive u rodnici te laktobacili, L.crispatus, L. gasseri i L. jensenii proizvode mliječnu kiselinu i H2O2 i tako stvaraju pH od 3,8 do 4,5. Tim se postiže kisela sredine koja služi kao zaštitni faktor i pridonosi zdravlju sluznice. Takav nizak pH, odnosno kisela sredina rodnice onemogućuje i sprječava rast drugih vrsta bakterija […]

Dermatitis

Dermatitis u djeteta – čime mazati?

Analni otvor

Izrasilne oko analnog otvora – molim mišljenje

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]