Nedostatak sna dovodi do ozbiljnih psihičkih i tjelesnih posljedica. Kronična neispavanost predstavlja rizik za razvoj različitih bolesti (npr. bolesti srca), a može uzrokovati čak i povećanu smrtnost.

Duljina sna koja je potrebna da bi se osoba osjećala odmoreno, individualne su. Osim duljine sna, za normalno funkcioniranje važna je i kvaliteta sna. Tijekom spavanja izlučuju se brojne tvari koje reguliraju metabolizam i održavaju fiziološku ravnotežu u organizmu.

Poremećaji spavanja dijele se u četiri osnovne skupine: primarni poremećaji spavanja, poremećaji spavanja koji su vezani uz druge duševne poremećaje, poremećaji spavanja koji su posljedica općeg zdravstvenog stanja i poremećaji spavanja uzrokovani psihoaktivnim tvarima. Karakteristike svih poremećaja spavanja najčešće su nesanica (insomnija), povećana potreba za snom (hipersomnija), primarni poremećaj spavanja (parasomnija) i poremećaj ciklusa spavanje-budnost. No, ovi se simptomi često međusobno preklapaju.
Primarni poremećaji spavanja dijele se na disomnije i parasomnije. Disomnije uključuju primarnu insomniju, primarnu hipersomniju, narkolepsiju, cirkadijane poremećaje spavanja, poremećaje spavanja uzrokovane poremećajem disanja. U parasomnije spadaju noćne more, noćni strahovi i mjesečarenje.   

Insomnija je najčešći poremećaj spavanja, a karakterizirana je otežanim započinjanjem spavanja ili problemima u održavanju spavanja uz učestala buđenja tijekom noći. Glavni simptomi su stalan osjećaj umora, smetnje koncentracije, razdražljivost. Iako osoba ponekad spava dovoljan broj sati tijekom noći, svejedno može biti prisutan osjećaj umora i neispavanosti. Nesanica može biti prolazna i trajati svega nekoliko noći, najduže do 3 tjedna (kao posljedica anksioznosti, iščekivanja nekih važnih ili neugodnih događaja te može općenito biti vezana uz različite stresove ili teške životne događaje). Često su prilikom pokušaja usnivanja prisutne različite neugodne misli koje osobu “opsjedaju” i onemogućavaju usnivanje. Dugotrajna nesanica može trajati mjesecima ili godinama, a često se javlja u sklopu drugih psihičkih (npr. depresija, anksioznost) ili tjelesnih poremećaja (astma, arthritis, Parkinsonova bolest). Nesanica se češće javlja kod starijih osoba i žena.
Blaži slučajevi nesanice pokušavaju se regulirati tzv. “higijenskim mjerama” spavanja, što uključuje redovite odlaske na spavanje i ustajanje uvijek u isto vrijeme. Važno je izbjegavati spavanje, pa čak i drijemanje tijekom dana. Prije spavanja preporučuje se izbjegavati sve aktivnosti koje razbuđuju, kao i kofein, alkohol, nikotin ili tešku hranu. Ako sve to ne pomogne preporučuju se lijekovi za spavanje, no u konzultaciji s liječnikom. Kod težih oblika važno je pokušati pronaći uzrok nesanice jer tek njegovim uklanjanjem liječimo nesanicu.