Možemo reći kako je medicina poziv upravo zbog toga što uključuje posvećivanje života vrsti posla koji ima društveni značaj, a daje i osobni smisao. Nije samo poziv koji je važan liječniku/zdravstvenom djelatniku, već svima koji su u njega uključeni, a to su na prvom mjestu pacijenti. Taj osjećaj poziva može biti narušen u situacijama koje dovode do razvoja sindroma sagorijevanja. Najčešći simptomi po kojima se može prepoznati razvoj sagorijevanja su snižen osjećaj postignuća, osjećaj emocionalne iscrpljenosti i depersonalizacija. Rizičniji za razvoj sagorijevanja su mlađi liječnici vjerojatno stoga jer teže prepoznaju mogućnost njegovog razvoja i teže se štite od izloženosti tom pretjeranom iscrpljivanju. Kako bismo na vrijeme prepoznali da li se nešto zbiva možemo se zapitati da li se osjećamo emocionalno prazno, otuđeno od pacijenata, obitelji i kolega; osjećamo li se neuspješno na poslu ili smo izgubili osjećaj ispunjenosti?

Često zbog posvećenosti i uronjenost u svoju profesiju/poziv, dolazi do toga da zdravstveni djelatnici ne vode dovoljnu skrb o sebi, zanemaruju se, a nažalost smjernice o tome kako voditi brigu o sebi nije dio stručne edukacije. Zdravstveni djelatnici se po čitave dane nose s tuđim problemima, ali je malo vjerojatno da će podijeliti vlastite osobne probleme. Teško priznaju i kada su pod stresom.

Također se ističe kako su liječnici često skloni sagorijevanju i zbog svog profila ličnosti. Vrlo često se radi o osobama koje vodi kompeticija i želja da budu izvrsni u svom poslu te da uspiju u svemu što započnu. Posljedično ih to dovodi do umora, iscrpljenosti, anksioznosti, razdražljivosti, depresije, nesanice, problema s koncentracijom, ponekad povećane konzumacije alkohola i psihoaktivnih tvari. Jedna od karakteristika je gubitak interesa za profesionalni i privatni život. Dodatni problem sindroma sagorijevanja kod zdravstvenih djelatnika su ozbiljne posljedice na zdravlje i život pacijenata. Ponekad se ovaj sindrom sagorijevanja može očitovati na različite indirektne načine koji zapravo mogu naizgled prikriti problem u podlozi, a uključuje različita neetička ponašanja (npr. narušavanje pacijentove privatnosti; razotkrivanje osobnih informacija; propisivanje terapije za sebe, obitelj i prijatelje, itd.)

Prema američkim podacima  stopa sagorijevanja je oko 44% viša kod liječnika nego u ostalim profesijama. Naravno, kada su pogođeni djelatnici i njihovi poslodavci osjećaju posljedice. Profesionalne posljedice sagorijevanja uglavnom se odnose na smanjenu produktivnost, pad zadovoljstva pacijenata i porast pogrešaka. Prema istraživanjima područja koja su najčešće vezana uz sagorijevanje, a u interesu su kvalitetnijeg održavanja za poslodavca  su: bolji ishodi liječenja, bolja skrb, niži troškovi liječenja i bolja ravnoteža profesionalnog i privatnog života zdravstvenih djelatnika.