Utjecaj ranih odnosa na naše kasnije odnose

Christopher Miller u svom članku o ranim odnosima govori na koji način naša rana životna iskustva imaju snažan i dugotrajan utjecaj na odnose tijekom našeg odraslog života, odnosno predstavljaju podlogu kreiranja naših interpersonalnih relacija.

Dijete koje je odraslo u sigurnoj okolini, okruženo osobama koje pružaju ljubav i doživljavaju ga, može razviti osjećaj znatiželje i uzbuđenja, kao i interesa za sebe i druge. Dijete koje je zlostavljano ili zanemareno može se osjećati preplavljeno i zbunjeno, vezano uz osobe koje mu štete, iskrivljujući vlastito viđenje u kojem će zlostavljača pretvoriti u „dobru osobu“. U takvim slučajevima, kako bi zadobilo nekakav osjećaj sigurnosti, dijete mora na iskrivljen način vidjeti odnos.

Tako da naš doživljaj sebe, drugih i svijeta oko nas započinje već od najranijih dana i najranijih iskustava te formira našu mogućnost i način kako ulazimo u odnose i kako ih kasnije razvijamo.

Kako se sve više razvija spona između neuroznanosti i psihoterapije, sve je više spoznaja iz područja koja povezuju teoriju psihoterapije, neuroendokrinologije i genetike. Tako i razumijevanje objektnih relacija koji se odnosi na to kako interakcije s „vanjskim objektima“ (pojam koji označava stvarne osobe u nečijem životu) postaju upisane u umu djeteta i dalje nastavljaju postojati kao „unutarnji objekti“ (u vidu glasova, slika ili emocija koji potječu iz tih interakcija).

Ovi „internalizirani/pounutarnjeni odnosi“ iz djetinjstva utječu na to što očekujemo od drugih u budućim susretima, posebice onih kojih nas svjesno ili nesvjesno podsjećaju na ranije doživljenu interpersonalnu dinamiku.

Sve smo svjesniji utjecaja traume na rani razvoj. Tako sve rane doživljene traume utječu na to kako će pacijent doživjeti svog terapeuta kroz razvoj transfera, što i u terapeutu može pobuditi snažne osjećaje koji zapravo proizlaze iz identifikacije s „unutarnjim objektima“ pacijenta. Važno je to razumjeti i prepoznati kako se ne bi u terapijskom odnosu ponovo počeo „odigravati“ rani (traumatski) odnos.

Model objektnih odnosa koristan je na više razina ako promatramo kroz njega – od kliničke sredine, hitne službe, do izvanbolničkog miljea. Sve to pruža podlogu boljeg neuroznanstvenog razumijevanja ranog razvoja i kako uspješna psihoterapija može mijenjati biologiju mozga.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]