Poštovani,

Imam 23 godine, visoka sam 158 i imam 70kg.
Od prve menstruacije imam neredovite cikluse i PCOS. Osim toga, imam i Hashimotov sindrom zbog kojeg pijem Euthyrox 37.5. U godinu i pol dana dobila sam 15kg unatoč normalnoj prehrani i tjelovježbi. Zbog postojećih dijagnoza i debljanja ginekolog i endokrinolog smatraju da imam inzulinsku rezistenciju pa sam morala obaviti OGTT. Ovo su moji nalazi pa Vas molim za mišljenje. Inzulin natašte: 48.7 pmol/L (réf. Interval: 20.8 – 173.6); Inzulin 120min: 245.4 pmol/L ; glukoza natašte :5.2 mmol /L; glukoza 120min: 5.9 mmol/L.
Mislite li da se radi o inzulinskoj rezistenciji?

Unaprijed hvala na odgovoru!

Lijep pozdrav!

Za postavljanje dijagnoze predijabetesa (oštećene tolerancije glukoze) potrebno je izmjeriti vrijednosti glukoze natašte (8 sati nakon noćnog gladovanja) i postprandijalno (dva sata nakon doručka), a prema dobivenim rezultatima predijabetes se može podijeliti u nekoliko kategorija, ovisno o izmjerenoj vrijednosti glukoze u krvi. Konačna patologija testa za rezistenciju na inzulin je test tolerancije na glukozu (GTT) s inzulinom. Dva sata nakon obroka razina šećera u krvi ne bi smjela biti veća od 7,5 mmol/L, odnosno ako jest, to je razlog za sumnju. Ako se potvrdi sumnja, pacijent će biti upućen na opsežnije pretrage. Jedna od važnijih je i mjerenje HbA1c, odnosno kontrola glikoziliranog hemoglobina, na temelju koje se može utvrditi prosječna razina glukoze u krvi u prošla tri mjeseca. Vrijednosti glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) u predijabetesu variraju između 5,7 i 6,4%. Na temelju te pretrage može se dijagnosticirati dijabetes. Testovi provjere inzulinske rezistencije trebaju se sagledati u okviru općeg stanja pacijenta. Neki od dodatnih znakova upozorenja na koje trebate paziti u analizama krvnih testova su povišeni trigliceridi i loš kolesterol (LDL), povišen ALT u testu funkcije jetre, opseg struka veći od 80 cm za žene i 90 cm za muškarce, visoki krvni tlak.

Suvremena istraživanja su pokazala da postoji veza između autoimunih bolesti štitne žlijezde i dijabetesa tipa 1 kod djece i mladih. Također poznata je veza između povišenog insulina i sindroma policističnih jajnika, zbog čega insulinska rezistencija može voditi u hormonski disbalans. Kao rezultat nastaje povećana produkcija testosterona, ali i estrogena, što se negativno odražava na menstrualni ciklus. Upravo to je razlog zašto se kod žena sa sindromom policističnih jajnika mogu javiti akne, gojaznost i pojačana dlakavost. Obzirom na više uzroka hormoskog disbalansa  koje sve mogu dovesti do metaboličkih poremećaja, liječenje sindroma policističnih jajnika treba provesti kombinacijom lijekova, koja treba biti praćena promjenama životnih navika koje ovom stanju mogu doprinositi, što se posebno odnosi na ishranu i fizičku aktivnost. Inzulinska rezistencija može dovesti do visoke razine šećera u krvi i šećerne bolesti tipa 2. 

Rezultate testiranja treba sagledati u okviru opće zdravstvenog stanja, a kod vas svakako treba provesti sveobuhvatno liječenje autoimunog poremećaja štitnjače i hormonskog disbalansa zbog sindoma policističnih jajnika pod kontrolom specijalista endokrinologa, dijabetologa i ginekologa. Redovito pratite sve metaboličke parametre. Hormonska i metabolička neravnoteža može dovesti dugoročno do značajnih poremećaja u krvotoku, a također značajno utjecati na plodnost i mogućnost začeća odnosno zadržavanja trudnoće. Svako dobro!