Poštovana,
majka sam dječaka u dobi od godinu i 10 mjeseci. Prije četiri mjeseca nam se prvi put dogodilo da u jednom danu padne iznenada ‘kao daska’ na leđa, kao da ga je netko gurnuo, ne pokušavajući se pridržati rukama. Uvijek nakon pada slijedi udarac glavom u pod, ako mi nismo u baš neposrednoj blizini jer se padovi događaju iznenada. To se obično događa nekoliko puta taj isti dan i onda po mjesec – dva ništa. Dijete ne bude u nesvjesti, obično nastavi sa igrom odmah, jedino plače ako se jače udari.
Bili smo četiri dana na pedijatriji, snimali su mu uzv srca, širenje zjenica, pretrage krvi, 2x EEG, međutim svi nalazi su bili potpuno uredni. Trenutno i redovno pratimo srednje uho na ORL jer su posumnjali da možda nije upala srednjeg uha, ali također svi nalazi su u redu.
Uglavnom lutamo po pretragama, a svi nam govore da to možda nije ništa, ali svaki put kada se dogodi takav dan, ponovno se zabrinemo i nikako nam nije svejedno, a pedijatrica više ne zna gdje da nas šalje.
Hvala unaprijed na odgovoru!
Vedrana

Problem s kojim ste se suočili kod vašeg djeteta zahtijeva stručnu ekpertizu. Najčešći poremećaji koji se dovode u vezu s poremećajem ravnoteže odnose se na: upalu vestibularnog živca (vestibularni neuronitis), bolesti i poremećaji unutrašnjeg uha, poremećaji protoka u mozgu, promjene u statici kralježnice, povrede, migrena, napetost, nedostatak vitamina B12, multipla skleroza i drugo. Uzrok vestibularnog neuronitisa je najčešće upala živca (virusna), ali može biti i oštećenje vestibularnog ganglija ili perifernog receptora i kod kod većine bolesnika dođe do potpunog oporavka za nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Kod manjeg broja ovo preraste u kroničan problem s povremenim egzacerbacijama. Dobro je što je dijete pod konstantnom kontrolom ORL, međutim, ostaje problem što dijete i dalje ponekad nekontrolirano padne i pri tome može pretrpjeti ozbiljnu ozljedu glave. Zbog toga sam mišljenja da i dalje treba tražiti potencijalni uzrok ovog problema, odnosno naći način da zaštitite dijete od traume glave zbog nekontroliranog pada. Bez ikakvih namjera u postavljanju eventualne dijagnoze, u nastavku ću navesti nekoliko poremećaja u kojima se može pojaviti simptom iznenadnog gubitka ravnoteže, a po odluci pedijatra možete zatražiti dodatne konzultacije kod odgovarajućih specijalista.

Ukoliko specijalist neurolog preporuči, neurološki pregled može se nadograditi pretragama protoka u mozgu. Na raspolaganju su nam Dopler-ultrazvučne pretrage koja nam daju uvid u unutrašnjost krvnih žila, kao i kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MRI), koje nam omogućuju detaljniji uvid u stanje moždanog tkiva.

Obzirom da se radi o malom djetetu, vjerojatno ne možete komunicirati s djetetom o tome da li ga nešto boli ili osjeća nešto prije nego padne. Ono što možete načiniti je povećana pažnja i promatranje djetetovog ponašanja, vodite dnevnik i pratite razvoj komunikativnih sposobnosti, govora i drugih funkcija djeteta i ukoliko vremenom uočite neke promjene, moći ćete usporediti s onim što ste ranije primijetili.

Još jedan od mogućih razloga može biti poremećaj razvoja kralježnice o čemu se možete konzultirati kod dječjeg ortopeda. Naime, vratnom kralježnicom, osim spleta živaca koje nazivamo i leđnom moždinom, prolaze i dvije arterije koje vode krv u regiju malog mozga, odnosno stražnji dio glave. Problem s tim arterijama može predstavljati činjenica da one prolaze kroz same kralješke, dakle kroz za to postojeće otvore na kostima vratnog segmenta kralježnice. Iako ih takav smještaj čini otpornim na neke vanjske stresove, s druge ih strane čini vrlo izloženima svim promjenama ili traumama na koštanom i hrskavičnom dijelu kralježnice. Ako se dogodi da s vremenom kralježak promjeni oblik, poziciju ili se cijeli segment deformira u smislu skolioze, to može dovesti do slabije opskrbe krvlju dijela malog mozga. U određenim situacijama pri pokretanju vrata, vanjskim stresovima ili nekim drugim stanjima, dotok krvi prema glavi može se naglo smanjiti ili čak i na trenutak prekinuti. Znak da se to dogodilo najčešće je trenutni gubitak ravnoteže, osjećaj “gubitka tla pod nogama”, vrtoglavica, šumovi u ušima, a u težim slučajevima mučnina, povraćanje, pa i nesvjestica.

Oštećenje, degeneracija ili gubitak živčanih stanica u dijelu mozga koji kontrolira mišićnu koordinaciju (mali mozak), rezultira gubitkom koordinacije ili ataksijom. Bolesti koje oštećuju leđnu moždinu i periferne živce koji povezuju mali mozak s mišićima također mogu uzrokovati ataksiju. Mogući uzroci ataksije su: trauma glave, poremećaji moždanog krvotoka, cerebralna paraliza (to je opći pojam za skupinu poremećaja uzrokovanih oštećenjem djetetova mozga tijekom ranog razvoja, prije, tijekom ili ubrzo nakon rođenja, koji utječe na sposobnost djeteta da koordinira pokrete tijela), multipla skleroza, vodene kozice (varičele) i druge virusne infekcije te drugi. Neke vrste ataksija i neka stanja koja uzrokuju ataksiju su nasljedna. Osobe rođene s oštećenjem određenog gena proizvode abnormalne proteine. Abnormalni proteini ugrožavaju sposobnost živčanih stanica da normalno funkcioniraju, prvenstveno u malom mozgu i leđnoj moždini, pa one s vremenom degeneriraju. Kako bolest napreduje, pogoršavaju se problemi s koordinacijom. Ataksija se može naslijediti od dominantnog gena jednog od roditelja (autosomno dominantan poremećaj) ili recesivnog gena svakog roditelja (autosomno recesivni poremećaj). U potonjem slučaju, moguće je da nijedan roditelj nema poremećaj (tiha mutacija), tako da možda neće biti očigledne obiteljske anamneze. Različiti genetski nedostaci uzrokuju različite vrste ataksija, od kojih je većina progresivna. Svaka vrsta uzrokuje lošu koordinaciju, ali svaka ima specifične simptome. Ukoliko se po odluci pedijatra pokaže potreba za pretragama u smislu genetskih ili rijetkih bolesti, možete se obratiti u subspecijalističke pedijatrijske ambulante nekog od kliničkih bolničkih centara.

Radi li se o procesima na kori velikog mozga, srednjem uhu, vratnoj kralježnici, mišićno-živčanom sustavu ili žlijezdama s unutarnjim lučenjem, može odgovoriti tek serija pretraga u kojima će se sustavom eliminacije isključivati jedan po jedan mogući uzrok, dok na kraju ne ostane samo jedan. To, posebice u uvjetima u kojima radi naše zdravstvo, može biti dug i mukotrpan posao, ali bilo kakvo liječenje bez prethodno čvrsto postavljene dijagnoze posve je besmisleno, a u ovom slučaju može biti i opasno. Odmah odvedite svoje dijete liječniku ako počnete primjećivati fizičke probleme ili probleme u ponašanju, kao što su: usporen rast glave ili drugih dijelova tijela, smanjena koordinacija i pokretljivost, odgođen razvoj govora ili gubitak prethodno stečene govorne sposobnosti te problematično ponašanje. Ljudski mozak je organ jedinstvene strukture. Za rast i sazrijevanje mozga u ranom životnom razdoblju potrebno je oko dvije godine, a konačnu zrelost postiže iza dvadesete godine i cijeli život ima sposobnost prilagođavanja. Svako dobro!