Imam 18 godina… osjećaj manje vrijednosti odnosno poremećaj ličnosti zamijetio sam kod sebe od ranih godina života..a sada je postalo baš vidljivo na meni da sam čudan što se tiče mog općenitog ponašanja. Zbog toga imam problema i sa curama, odnosno nemam nikakvog zenskog drustva, rijetko sticem prijateljstva i nisam cesto prijateljski raspolozen.. djetinjstvo sam imao kakvo takvo, nije bas blistalo… Taj osjecaj me steze pogotovo u komunikaciji, previse se samo -analiziram kod svojim postupaka, i gubim volju za nesto sto je u dalekoj buducnosti, upadnem u anksioznost kada znam da me ceka neka banalna obveza za jedno sat-dva i pocinjem sumnjati u sebe jesam li sposoban i za tu aktivnost… Općenito imam u sebe malo samopouzdanja koje mi nije izgrađeno od strane mojih roditelja u ključnim momentima djetinjstva… Postanem normalan na neko kraće vrijeme i opet se vraća onaj stari osjećaj bezvrijednosti kao napad munje… Nisam zakocen u svakodnevnom zivotu zbog ovoga, ali se cesto psihicki borim sam sa sobom , npr. zbog necega sto sam propustio u mladosti ranoj dok drugi nisu i dr. stvari nakon cega se umorim od samoga sebe i nemam volje nizasto.. Nesmatram da trebam neko adekvatno lijecenje jer meni vec nakon druzenja ili izlaska u grad sa kolegama, bude mnogo lakse, ali se taj osjecaj javlja na momente i ne dopusta mi da disem punim plucima. Eto , pa mi odgovorite na ovaj mail koji sam napisao gore. Hvala puno

Poštovani,

nisam sigurna da li sam dobro razumjela Vaše pitanje. Napisali ste što Vam pomaže i mislim da je to jako dobro. Općenito govoreći, sve što nam na neki način predstavlja prepreku u životu da u potpunosti funkcioniramo zadovoljavajuće, možemo pokušati mijenjati. Ne smatram da Vam je potrebna medikamentozna terapija, no ako govorimo o Vašoj želji da otklonite ove tegobe koje Vas muče, to je moguće psihoterapijskim tehnikama.

Srdačan pozdrav!