Imam 35 god. Od 12. godine su krenuli periodički napadi anksioznosti i to naročito pred spavanje. Odrasla sam uz roditelja oboljelog od shizoafektivnog poremečaja koji nije bio tretiran do moje 25. godine, tako da se sva negativna simptomatologija tog roditelja prelomila na meni. Zbog deluzija je uvijek bio u strahu i osjećaju životne ugroženosti te je pokušao uvjeriti i mene u isto. Isto tako je bio u sukobu sa drugim članom obitelji koji je bolovao od demencije s agresivnim ispoljavanjima pa bi navečer znao reći neka idem spavati ali da budem na oprezu da baka ne dođe po noći i ubije nas u snu.
To je sve rezultiralo da je moja amigdala nakon svih tih godina u stanju pripravnosti i često uključi alarm nepotrebno. Osjećam se najsigurnije i najopuštenije kada spavam sama i u tišini. Ako netko ostane budan nakon mene, uhvati me panika i taman da ću utonuti u san, izbaci me panični napad.
Isto tako imam periode kada mi takve napade izazove zvuk susjedovog televizora i taj osjećaj da je on budan. Kada sam živjela u kući,to se nije događalo. Takve serije napada se okinu nakon nekakvog stresnog događaja koji u većini slučajeva kod mene nije negativan već dapače pozitivan ( putovanja,naslijedstvo, nova okolina…). Vježbam, imam hobije, jako sam zadovoljna poslom koji radim, meditiram, odlazim u prirodu, družim se, volim se smijati, gledati stand up i komedije, čitati knjige o duhovnosti i samorazvoju.
Gore nisam navela da mi je prije 2 god umro otac s kojim nisam bila čitav život bliska. Par godina prije njegove smrti smo se povezali. Isto tako je sad već prošle godine umrla baka. Radila sam na žalovanju za oboje kako bih spriječila te napade panike pred spavanje ali od kako sam uselila u stan jednostavno me uhvate ti napadaji češće a ne želim bježati od toga. Kada sam čitala o anksioznosti,nigdje nisam pronašla takav specifičan slučaj gdje netko dobiva napade panike zbog okolnih zvukova. Zanimljivo je da po danu mogu spavati gdjegod.
Da naglasim da prve dvije noći budu intenzivne a onda polako ti napadi postaju sve slabiji. Voljela bih znati kako da to trajno riješim? Ja sam u potpunosti svjesna da je to besmisleno i da ako po danu mogu spavati uz brodsku trubu isto tako mogu i navečer uz neki tihi zvuk ali ne mogu to objasniti amigdali.
Željela bih Vas još pitati da li antidepresivi u liječenju anksioznosti djeluju kao analgetik ili kao antibiotik?
Odnosno, da li trajno mjenjaju moždanu kemiju pa osoba nakon prestanka uzimanja bude izliječena ili imaju učinak samo dok se uzimaju?

Poštovana,

ja bih Vam svakako savjetovala da se uključite u psihoterapiju kroz koju ćete u potpunosti proraditi svoje osjećaje i podlogu svojih smetnji. Istraživanja nam pokazuju kako je zapravo najučinkovitije kombinirano liječenje – psihoterapija uz lijekove. Lijekova da tako kažem nam olakšavaju funkcioniranje dok psihoterapijom (koja je dulji proces) ne dođemo do onih dubokih promjena.

Srdačan pozdrav!