Postovani,moja majka se zadnjih 15 godina lijeci od depresije. Dobro je odgovarala na terapiju,bila funkcionalna i vodila relativno normalan zivot. No,zadnjih dvije godine je sve losije. Prije 11 mjeseci pokusala je suicid popivsi tablete. Nekoliko puta je bila hospitalizirana,te je 3 mjeseca proslog ljeta provela u specijaliziranoj psihijatrijskoj bolnici.
Dijagnoza joj je F 33.3-povratni depresivni poremecaj,sadasnja epizoda teska,sa psihoticnim simptomima.
Od terapije uzima:
Amitriprilibklorid 25 mg 1,0,0
Flufenazin 2.5 mg 0,0,1
Lorazepam 2.5 mg 1/2,0,1
Pregabalin 75 mg 1,0,1
Biperiden 2 mg 1,0,0
Flurazepam 30 mg 0,0,1

Bezvoljna je,nema motivacije za nista,usporena je,muci ju jako griznja savjesti jer je navikla biti ta koja skrbi o obitelji,a trenutno ne moze zbog svog stanja. Takodjer izbjegava izlazak iz kuce jer osjeca sram zbog svog stanja (zivi u manjoj sredini).
Takodjer cesto pati od nesanice.
Mi kao obitelj dajemo joj svu podrsku,tu smo za nju.
Posjetila je neki dan i privatno psihijatra,ja sam bila s njom,te mi je receno od strane tog psihijatra da joj terapija nije dobra,i da je s obzirom na njeno tesko stanje kolicina antidepresiva kojeg uzima nedostatna,te joj zato nije bolje.

Savjetovano nam je da ju odvedemo na lijecenje u drugu bolnicu,u drugi grad.

Mozete li mi dati misljenje,savjet u svezi navedenog,jer smo kao obitelj ocajni i trazimo nacine kako pomoci.

Poštovana,

procjena psihičkog stanja je kompleksan proces koji zahtjeva pregled osobe uživo. Svakako uvijek možete potražiti drugo mišljenje te sukladno tome započeti liječenje u drugoj ustanovi. Isto tako, uvijek treba pokušati nova rješenja. Vjerujem da ste iscrpljeni, moguće da razmislite o tome da se i vi uključite u suportivnu terapiju.

Sretno!