Pozdrav,

imam 19 godina i već sigurno 3 godine vidim kod sebe agresivno ponašanje, ali najviše prema roditeljima gdje sam bezobrazna jer me sve živcira, čak i najmanja sitnica napravi da u meni gori. Iskalim se na ljudima i kažem stvari koje ne mislim pa mi bude žao. Roditelji su uvijek tu za mene, tako da nikad nisam obraćala zapravo pozornost na svoje ponašanje. Tek sam počela vidjeti problem nakon prekida sa 2 dečka koja su me ostavila zbog iste stvari: jer pretjerano reagiram na sitnice i započinjem duge svađe. Problem je šta se ne mogu kontrolirati. Kao da imam jednu razumnu i jednu lošu stranu. Smetaju me sitnice zbog kojih pretjerano planem, a nema potrebe za tim i uvijek nađem razlog za sa svađu i sama si govorim: to nije toliko strašno, ne moraš tako impulzivno reagirati, samo zato jer je slučajno zaspao jednom 10 minuta ne znači da te ne voli, ali taj osjećaj bijesa u meni me toliko obuzme da, iako razumna strana u meni govori da pretjerano reagiram, ja opet to izabcujem uz sebe jer se jednostavno ne mogu toga riješiti. Stalno planem i započinjem svađu zbog sitnica jer se brinem radi gluposti. Iako sebi govorim da se smirim jer nitko neće hjteti biti s osobom kojoj nikad ništa nije dovoljno dobro osim kad nije onako kako ona zamisli, ali uvijek ta loša strana pobjedi i dogodi se točno ono što nisam htjela, a to je da ljudi odu od mene (dečki). Ne znam što da napravim, ne želim biti osoba kakva sam kad me taj bijes oduzme već ona osoba koja ostane zatočena unutra i zna točno šta će se dogoditi, ali ne može izaći van.

Poštovana, 

preporučila bih Vam psihoterapiju kako biste naučili bolje regulirati svoje osjećaje, posebice ljutnju, a i bolje razumjeli svoje psihološke procese. 

Srdačan pozdrav!