Poštovani

Podaci uklonjeni zbog očuvanja privarnosti, op. admina.

Suprug velika podrška, jednim drugima smo podrška…ukratko jedna “normalna”obitelj.
Moj problem vučem još iz djetinstva. Do završetka srednje škole živjela sam u SLO u obitelji oca alkoholičara i majke koja nije bila “baš” brižna(u svađi sa ocem nije kuhala,brinula o meni i bratu). Majku je fizički i psihički zlostavljao zbog velike ljubomore. Mene i brata samo psihički. Na mene je to jako ostavilo negativnog traga koje se odrazilo na moju psihu…
Završavam SSS i upoznajem dečka današnjeg muža sa kojim sam u braku 22 god. Velika mi je podrška, brak skladan…Valjda mi je “nedostajao”stari život pun napetosti,slušanja pijanog oca,vike,…uvijek između njih kod fizičkog maltretiranja, briga za četeri god. mlađeg brata. Tu počinju moji problemi. Kad mi se takvo stanje odrazilo na tjelesne promijene(mučnina, vrtoglavica,peckanje tijela,gubitak apetita,napetost) sama tražim odlazak k psihijatru a kasnije i psihologu. Moja dijagnoza F 41 . Terapija se je unutar 9 godina do danas mijenjala par puta dok nebi pronašli “što mi odgovara”. Psihoterapija mi je uvelike pomogla . Sadašnja terapija unazad 6 godina je: Zoloft(Asentra) 1×50mg ujutro
Helex 1× 0.25 mg ujutro
Normabel 2 mg po potrebi

Samo da napomenem da sam naučila živjeti sa tim , shvatila da je to samo strah od straha..ali tablete su tu kao štap da se oslonim nanj…🙆🙈
Možda važno da napomenem….
2-3 mjeseca unazad mi je “palo” željezo na 2, doktorica smatra da je od jakog menstrualnog krvarenja (imam endometriozu operirala dva puta) krvna slika je sada dobro.Gin preglede obavljam redovito.

Zadnjih mjesec dana se osječam odlično,budim se puna energije, nema napetosti ,aksioznosti. Možda ponekad poneka gužva ljudi u dučanu, neko novo upoznavanje,redovi na šalteru,jedino me to podsijeti na paniku koju sam naučila izkontrolirati …Tek kada uzmem svoju terapiju postanem nervozna ,znojim se ,anksiozna…

Dali je došlo vrijeme da promijenim ljekove ili jednostavno ih počet polako ostavljat u apoteci gdje im je i mjesto😊😊

Traživ vaš savjet i podršku .

P.s. Zadnjih 6 god zivim na otoku i teško je do psihi. ili psihologa, dok sam živjela u VŽ bilo je puno lakše .

Lp Branka

Poštovana, 

po Vašem opisu moguće da bi bilo dobro napraviti određene korekcije, što uključuje i eventualni prestanak uzimanja terapije. No, o tome ipak ne treba odlučivati ovim putem već nakon pregleda kod psihijatra, bez obzira koliko Vam je daleko obzirom na mjesto stanovanja. Predlažem da se naručite na pregled gdje Vam je jednostavnije otići, pa će psihijatar nakon detaljnijeg razgovora s Vama donijeti konačnu odluku. 

Srdačan pozdrav!