Imam 44 godine. U braku sam od svoje dvadeset i imam četvero djece. Troje punoljetne i dječaka od šest godina. Osjećam se umorno od obaveza, (radim i imamo dva stana za dnevni najam) muž stalno razmišlja o poslu i tome kako raditi još, a ja o odmoru i putovanjima ( nikad nisam bila nigdje van hrvatske) Suprug mi stalno govori kako to Radi za našu budućnost i budućnost djece. Već neko vrijem s njim imam zahlađenje odnos jer nemoguće više to slušati (stalno se vraća na prošlost i govori mi šta nisam dobro napravila s djecom pa mi je zato sada teško. Djeca su nam pristojna i drugi ih hvale, ali imaju lijenosti kao sva današnja djeca. Kad više nemoguće posegnem za ADeom i onda mi sve bude dobro. Slažem se sa suprugom i nema te ljutnje, a kad ih prestanem uzimam (kao sad) nagrađeni otišla živjet sama. I mislim da bi mi bilo dobro. Vjerojatno je ovo sa AD funkcionira jer sve što me muči gurne pod tepih. Kako da si pomognem, neka terapija ili i dalje antidepresivi.
Hvala na odgovoru

r

Poštovana, 

preporučila bih da se uključite u psihoerapiju, gdje ćete uz pomoć psihoterapeuta bolje razumjeti što Vas to sve muči. Možda neće niti biti potrebe za antidepresivom. MOžda ćete se dogovoriti da i sa suprugom dođete koji put na razgovor. 

Sretno!